21.06.2008., subota
Vjetar u Jedrima: kako uštedjeti 700.000 tona ugljena godišnje
Šaljem ovo sa zakašnjenjem: nekako se dogodilo da sam čitav tjedan odgađao, pa nisam stavio na blog. Prošla nedjelja u Europi je bila obilježena kao Eujropean Wind Day. Uoči toga, bio sam napisao priopćenje za medije u ime Zelene liste, pridružene članice Europske zelene stranke. Medijske su reakcije bile, očekivano, dosta mršave - takve stvari jednostavno nisu dobra tema za medije. Imao sam u nedjelju jedan prilog za Radio Sljeme. Prenosim sada ovdje malo izmjenjeno i dopunjeno. Donosim gotovo isključivo podatke bez komentara, čvrste činjenice i brojke, nikakve fantazije.
Već od kraja prošlog desetljeća, vjetroelektrane u Europi više nisu "alternativa", već postaju jedan od stubova elektroenergetskog sustva. Brojke su fantastične, ali nažalost u Hrvtskoj je čak i stručna javnost posve nesvjesna dramatične promjene koja se događa. Spomenimo, primjerice, da je u Španjolskoj tijekom 2007. godine instalirano više od 3.300 megavata novih kapaciteta, što znači da se postavljalo deset novih turbina dnevno. Posljednjjih godina, intenzivno se grade i u velikim vaneuropskim zemljama: SAD, Indija, Kina.
Godine 2007., među novoinstaliranim električnim kapacitetima u zemljama Europske unije energija vjetra našla se na prvom mjestu, sa instaliranih 8.662 megavata. Godišnja proizvodnja samo tih vjetroturbina, instaliranih u 12 mjeseci, veća je od godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Vrijednost investicije je oko 10 milijardi dolara, pa se radi o velikom biznisu - daleko većem, nego što su nuklearne elektrane. Prema planovima i predviđanjima, u tijeku slijedećih dvadesetak godina ta će se svota još povećati.
U razdoblju od osam godina, od 2000. do 2007., na području EU instalirano je ukupno 158.000 megavata novih kapaciteta, od čega vjetroelektrane čine 47.000. Energija vjetra pokrila je 2007. godine 3,7 posto potrošnje Europske unije, odnosno 6-7 puta više od godišnje potrošnje Hrvatske. U istom razdoblju prikopčan je na mrežu samo jedan nuklearni reaktor, dok ih je nekoliko zatvoreno. (Pogledajte podatke na stranicama EWEA, European Wind Energy Association.)
Europska komisija predložila je 23. siječnja 2008. novu Direktivu o poticanju korištenja energije iz obnovljivih izvora. Predložen je cilj da Europska unija do 2020. godine 20 posto svojih potreba za energijom zadovoljava iz obnovljivih izvora. Vjetroelektrane će pokriti 12 do 14 posto potreba za električnom energijom. Svake godine instalirat će se oko 10.000 novih megavata. Ova Renewables Energy Directive trebaju još prihvatiti Europsko Vijeće i Europski parlament; to neće biti problem, jer Komisij je uvijek najkonzervtivnija - Vijeće i Parlament predlagale su više ciljne postotke. Ti kapaciteti dovest će do smanjenja emisije ugljičnog dioksida ekvivalentnog uklanjanju 165 milijuna automobila s ulica, uštedjedi godišnje 20 milijardi eura u cijeni goriva, te otvoriti stotine tisuća radnim mjesta.
U energetskom planiranju u Europskoj uniji koristi se softverski alat Green X. On omogućava opis potencijala i pratećih troškova različitih obnovljivih izvora energije, procjene utjecaja zakona te utjecaj raznih mjera (tehnološki napredak, smanjenje investicijskih troškova, neekonomske prepreke korištenju obnovljivih izvora idr.).
Uz sve zemlje članice, voditelji projekta iz Energy & Economics Group, Vienna University of Tehnology, napravili su i za Hrvatsku analizu potencijala obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije. Oni procjenjuju da bi 2020. godine Hrvatska iz obnovljivih izvora mogla pokriti više od 50 posto potrošnje električne energije. Od toga bi gotovo šest milijardi kilovatsati dali novi obnovljivi izvori (ne računajući hidroelektrane), a od toga 3,6 milijardi vjetroelektrane. (vidjeti: Action Plan GreenNet Europe , te Vjesnik Hrvatske elektroprivrede, br. 207, travanj 2008., str. 18) To bi značilo instalaciju oko 1500 megavata kapaciteta - nipošto nezamisliv cilj!
Već krajem prošle godine razne su tvrtke zadržile prethodno odobrenje za priključak na mrežu za 800 megavata! Riječ je o tvrtkama koje su spremne uložiti novac uz uvjete koje je Hrvatska već ponudila - država se ne bi morala zaduživati, davati garancije itsl.. Kako trenutna prijenosna i distributivne mreže ne mogu toliko prihvatiti, HEP - Operator prijenosnog sustava je izdao prethodna odobrenja za 331 megavat, što je jednako kapacitet polovice NE Krško, koja pripada Hrvatskoj.
Ovo ograničenje prihvatnih sposobnosti mreže nije apsolutno, nego je uvjetovano današnjom strukturom mreže prijenosa, koja se stotinu godina razvijala u situaciji da gotovo svu električnu energiju proizvodi mali broj velikih elektrana, odakle se ona prenosi potrošačima. Sada se situacija stubokom mijenja, sa tisućama i desetinama tisuća disperziranih izvora. Potrebna su znatna istraživanja da se mreža prilagodi, u čemu su zemlje EU već znatno napredovale. Hrvatska i HEP moraju uložiti u odgovrajuća znanstvena i stručna istraživanja.
Hrvatska elektroindustrija također ima iskustva i kapacitete dovoljne, da i sama proizvodi cjelokupnu opremu (kao što je recimo u tijeku desetak godina učinila spomenuta Španjolska, koja danas iz vjetra pokriva deset posto potreba).
Samo onih 800 megavata, koje bi se načelno moglo izgraditi za dvije-tri godine, značilo bi dodatnu proizvodnju od dvije milijardi kilovatsati godišnje - više od deset posto trenutne hrvatske potrošnje. Za proizvodnju ekvivalentne količine električne energije u klasičnoj termoelektrani trebalo bi potrošiti oko 700.000 tona kamenog ugljena, koji se iskapa u Australiji i prevozi preko cijelog svijeta da bi bio spaljen u Plominu; ili 400 milijuna prostornih metara prirodnog plina - cjelokupnu proizvodnju naših plinskih polja u Sjevernom Jadranu. Deset posto (a u perspektivi i više) potreb mogli bismo pokriti bez potrošnje goriva koje se mora uvoziti, u domaćim kapacitetima, bez ikakvih štetnih emisija i otpadaka, uz znatno smanjivanje emisije ugljičnog dioksida na što ćemo, zbog ublažavanja klimatskih promjena, kao članica Europske unije i kao članica Ujedinjenih naroda biti obavezni! A pri tome nisu potrebne nikakve osobite državne mjere, nego samo razumno korištenje slobodnog tržišta!
Iskoristiti takvu višestruku korist mora biti jedan od prioriteta energetske politike. Naravno, vjetroelektrane same ne mogu biti stup elektroenergetskog sustava. Tijekom godine, vjetar manje varira nego padaline i voda koja se koristi u hidroelektranama, pa na tih dvije milijardi kilovatsati možemo računati uz manje varijacije, ali naravno ne po satima i danima. Potrebna je pričuva u drugim elektranama (klasičnim, ali sve više i solarnim idr..). Sustav se mora optimizirati tako da ovu blagodat prirode i visoke tehnologije iskoristimo, kao što koristimo hidropotencijale.
Prije dvadeset godina, predviđanja da će vjetar davati više od marginalnog postotka električne energije bila su "znanstvena fantastika". Danas, to je realnost koja se događa oko nas. Tehnologije koje danas nisu još komercijalne ali se vrtoglavo razvijaju (uz značajne zarade i nova radna mjesta) su solarni fotonaponski sustavi za proizvodnju električne energije, solarne termoelektrane, toplinske pumpe, korištenje vodika idr.. Hrvatska i tu ima određena iskustva i kapacitete, koji bi se ozbiljnom politikom poticanja obnovljivih izvora (danas se nažalost i one mjere, koje su donesene, teško provode) mogli značajno razviti i donijeti višestruku korist hrvatskom gospodarstvu, okolišu i kvaliteti života. Tako je primjerice javnosti gotovo nepoznato da se u Hrvatskoj proizvodi 2,5 milijuna kvadratnih metara fotonaponskih panela godišnje, koji se gotovo u potpunosti izvoze i prodaju kao talijanski proizvod.
Posebno treba napomenuti da investicije u obnovljive izvore, te također u mjere supstitucije i racionalne potrošnje energije (npr. korištenje solarnih kolektora za grijanje vode čime se smanjuje potrošnja električne energije ili plina, pasivna solarna arhitektura koja znatno smanjuje količinu energije potrebnu za grijanje prostorija itd.) otvaraju znatno više radnih mjesta za inženjere (strojarstvo, elektronika idr.) i VKV radnike, koji su jedan od najdragocjenijih resursa kojima Hrvatska raspolaže (usporedimo, primjerice, naše varioce koji se zapošljavaju u Italiji), nego što je to slučaj kod ulaganja u klasičnu energetiku (jedna nuklearna elektrana košta više milijardi dolara, a u njoj se zapošljava nekoliko stotina ljudi). A također i za znasntvenike, koji se mogu uključiti u golem broj raznolikih istraživanja (dok je recimo malo šanse da se hrvatski znanstvenici uključe u izvanredno skupa istraživanja nuklearne fuzije isl.). Zelene često optužuju da su neprijatelji znanosti i tehnologije, ali istina je upravo suprotna!
|
- 07:24 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
19.06.2008., četvrtak
Foto-reportaža s tribine u Resniku: nećemo smećaonicu!
Najavio sam ovu temu prije nekoliko dana, u foto-repotraži "Slike Pešče 2"!
Jučer (srijeda, 18. lipnja) održana je u Kongresnoj dvorani prostorija trgovačkog društva Zagrebačke otpadne vode (ZOV), na Resniku, javna tribina pod neutralnim nazivom POSTROJENJE ZA TERMIČKU OBRADU OTPADA (PTOO). Ovaj naziv i kratica pokušaj su da se iz javne upotrebe izbaci nepopularna riječ "spalionica". Još je smješnije kad govore o "energetskom recikliranju". Da li bi ikome palo napamet kada stavi cjepanicu u vatru i ona gori, da to nije "spaljivanje" nego "energetsko recikliranje"? .)
Okupilo se više od 300 ljudi i bilo je žestoko! Nekoliko udruga za okoliš, udruga povrćara grada Zagreba te stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, objavile su danas zajedničko priopćenje. Prioćenje možete pročitati na mrežnom sjedištu gradske organizacije Zelene liste, jedan izvještaj sa tribine na aletronline., Ja sam pak odlučio pokušati dočarati atmosferu kroz foto-reportažu. Okupilo se preko tristo ljudi, neki su još ostali pred ulazom jer ihb nisu pustili nutra!
Aktivisti UZOR-a (Udruge za zaštitu okoliša Resnik) najavili su tribinu brojnim plakatima, te podijelili nekoliko tisuća letaka. Pogledajte: www.protivspalionice.org.
Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba (CUPOVZ). Uređaj za biološko pročišćavanje. Ovi upečatljivi konusi su spremnici za truljenje (digestiju) mulja. Pritom nastaje bioplin (metan, koji se koristi za pogon parogeneratora te dobivanje toplinske i električne energije. Načelno, to je u redu - ali Zagreb je prvo trebapao posvetiti puno više pažnje kanalizaciji, koja je stara, propušta pa voda ni ne dođe do pročišćivača, nema točnog popisa svih priključaka... A koliko je sve to koštalo i zašto je cijena stalno rasla, druga je priča.
Tribina je održana u "Kongresnoj dvorani" zgrade trgovačkog društva Zagrebačke otpadne vode (ZOV), Resnik, adresa je Čulinečka cesta 287. Riječ je o austrijsko-hrvatskom konzorciju koji upravlja CUPOVZ-om. Sala jekrašena brojnim slikovinim i pismenim radovima djeca osnovnih škola na temu zaštite okoliša, vode isl.. Neki su panegerici velikom ZOV-u koji nas spašava od zagađivanja. Ista poslovna ekipa sad bi uz lokaciju pročistača sagradila i spalionicu...
"Jahači apokalipse", kako ih je nazvao Darko iz Zelene liste. "Radno predsjedništvo", hrvatski i austrijski stručnjaci koji su došli obrazovati neuki puk. Slijeva nadesno:
Ladislav Prežigalo, gradski pročelnik za gospodarstvo (on se samo smješkao i skoro ništa nije govorio; smatra očito, kao i njegov šef Milan Bandić, da to što rulja galami nije ni od kakvog značaja);
doc.dr.sc. Daniel Rolph Schneider, pomoćnik ministrice zaštite okoliša (on je rekao da su spalionice dobro rješenje i da to zapravo nije spalionica nego energana na otpad, a da je stvar lokalne uprave tj. grda Zagreba da se odluči);
Ivan Šikić, koji je u pozivu bio tituliran kao "gospodin", predstavljen kao "organizator, uvodničar i moderator", predsjednik Vijeća gradske četvrti Peščenica-Žitnjak. On je iz SDP-a, a dok je još bio "drug", desetljećima je bio jedan od ključnih ljudi općine Pešćenica - predsjednik komiteta SK, načelnih općine idr.. Kod njega se 1970-ih zaposlio Milan Bandić.
desno od njega je još jedan Austrijanac koji nije dobio priliku govoriti, pa prevodilac, i konačno
uvodničar prof. dr. med. Christian Krešimir Vutić, usprkos imenu Bečanin, očito hrvatskog porijekla ali hrvatski ne govori. On je održao izalganje o učincima spalionica na okoliš i zdravlje ljudi. Saznali smo da tih učinaka praktički uopće nema - da će u 70 godina 0,029 ljudi na 100.000 dobiti rak od rada spalionice, ili tako nešto.
Publika je ovdje još mrgodna, ali mirna. Lijevo po našim karakterističnim majicama, zeleno sa žutim suncem, možete prepozati jaku ekipu Zelene liste. Ubrzo će nastati graja. Bila je teška taktička greška organizatora da su doveli stranca, koji je o teškoj problematici sa ionako nerazumljivim tablicama govorio na njemačkom, pa se prevodilo. Svi su se zapitali: pa zar nema nitko u Hrvatskoj tko to zna?
Ona ista djeca, koja su slikala i pisala radove u slavu ZOV-a koji ukrašavaju zidove sale, sada su slala drugačije poruke!
Nakon uvodničara, mikrofon je dobio jedan od neuke rulje iz publike - prof. dr.sc. Stanko Uršić s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, profesor fizikalne kemije. "Ako su dimni plinovi iz spalionice tako dobri, sagradite si stanove za elitu gore!" Njemu je ipak teško reći da nema pojma o čemu govori!
Nakon Uršića, još jedan neuki: dr.sc. Slavko Kulić sa Ekonomskog instituta u Zagrebu! Nakon prirodnoznanstvenika, predočen je i uvid s gledišta društvenih znanosti. U publici je bilo još niz doktora znanosti, profesora, liječnika, inženjera.
Govori Nenad Horvatović, vijećnik vijeća gradske četvrti Peščenica-Žitnjak, iz Zelene liste. Inače, poznati "zeleni tribun" iz bitke za očuvanje jedne livade s igralištem na Ferenčici protiv divjačke gradnje. "To vam ovdje ne bu prošlo!"
Vlasta Toth, supredsjednica Zelene liste, vijećnica Vijeća četvrti Gornji grad - Medveščak. "Došla sam s Gornjeg Grada jer se to i nas tiče!"
LIječnik, kojem sam nažalost zaboravio ime, govori o peticiji u kojoj se traži zatvaranje spalionica otpada. Potpisivanje je završeno prošli tjedan, i potpisalo ju je 35.000 liječnika! Austrijski doktor Vutić, kad su mu preveli o čemu se radi, rekao je da ta šačica njegovih kolega nema nikakve argumente.
Publika je izrazito aktivno sudjelovala, mnogi su se javljali za riječ, ali je nisu svi i dobili. Gospodin Šikić (SDP) je kolegi vijećniku iz oporbenog HDZ-a rekao: "Dobro se poznamo, znam sve što ćeš reći pa nema ni potrebe da govoriš!"
Iživciran žestokim reakcijama publike, gospodin Šikić je naprasno proglasio kraj tribine, bez donošenja zaključaka. Predsjednica Udruge za zaštitu okoliša Resnik (UZOR), mr.sc. Andrea Grgić-Halić, zatražila je riječ, ali Šikić je zgrabio mikrofon i odbio ga prepustiti. Andrea se počela na stolicu i kao prava pučka tribunica održala govor, koji je saslušalo stotinjak upornijih, koji su se odbili razići.
I za kraj: jaka ekipa Zelene liste, poslije tribine, pod zrakama zalazećeg sunca, ispred postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda Zagreba! (Nedostaje Tom, koji je slikao)
|
- 21:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.06.2008., subota
Tri tisuće tona benzina dnevno u Delti Neretve
Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Zagreb, 13. lipnja 2008.
Povodom usvajanja Studije utjecaja na okoliš Terminala za skladištenje i pretovar tekućih tereta (TTT) u luci Ploče
U četvrtak 12.lipnja 2008. pod pokroviteljstvom i u organizaciji Ministarstva zaštite okoliša prostornog planiranja i graditeljstva, komisija od devet što znanstvenika što specijaliziranih stručnjaka, je zaključila da iskrcaj, pretovar i skladištenje cca 3.000 tona dnevno benzina, dizela, kerozina, bioetanola, ukapljenog naftnog plina i još nekih drugih kemikalija, te ispiranje željezničkih i auto-cisterni, neće imati pretjeranog utjecaja na okoliš. Zaključak su donijeli gotovo jednoglasno. Samo je usamljeni predstavnik grada Ploča odbio prihvatiti ovakvu studiju utjecaja na okoliš.
Okoliš o kojem je riječ je DELTA NERETVE, jedinstveni močvarni (Ramsarski) lokalitet u ovom dijelu Mediterana, grad Ploče, Malo more i Malostonski zaljev te cjelokupna dolina donje Neretve poznata po specifičnoj flori i fauni čije stanovništvo pretežno živi od poljoprivredne proizvodnje.
O kakvom se to projektu zapravo radi?
Radi se o tome da će se u bescarinskoj industrijskoj zoni luke Ploče, za potrebe bosansko-hercegovačke privrede izgraditi najprljavije i najopasnije industrijsko postrojenje koje čovjek moze zamisliti. Hrvatska će dati svoj teritorij i riskirati zagađenje kompletne delte i morskog zaljeva a da od toga neće imati ama baš nikakve koristi. U bescarinskoj zoni nema PDV-a, poreza na dobit, taksi i carina, a najmanje od svega ima ekološke rente. Pošto je zona gotovo pa eksteritorijalna kontrola rada će biti u najmanju ruku otežana ako ne i onemogućena. Ukratko se cijeli business može svesti na slijedeće – BiH dobiva idealnu ukrcajnu i prekrcajnu luku za različite sirovine a Hrvatska dobiva ogroman rizik za okoliš i sve moguće štetne posljedice takvog biznisa. Ah, da – nešto će zaraditi i poduzeće Luka Ploče trgovina d.o.o. s partnerima koja je nositelj rečenog zahvata. (Studijia ne navodi koji su to partneri!!!).
Ono što zapanjuje je lakoća, kojom je „struka“ donijela odluku kako nema neke veće opasnosti za obližnju deltu Neretve.
Za neupućene treba reći da je samo područje delte udaljeno svega 500-tinjak metara od lokacije na kojoj se želi izgraditi terminal i skladišta za benzin, kerozin, ukapljeni naftni plin i benzinske aditive. Dakle, u neposrednoj blizini tankera koji će iskrcavati benzin ili pogona za ispiranje cisterni danas se, prema podacima iz same SUO, nalazi: 22 kopnena staništa, 14 morskih staništa i 6 prijelaznih staništa. U njima danas živi 820 biljnih vrsta, 53 vrste sisavaca, 35 vrsta slatkovodnih riba, 150 vrsti morskih riba, 311 vrsti ptica, a treba napomenuti da ni „ljudska staništa“ nisu puno dalje (zračne linije oko 2 km do samog grada Ploča).
Poznata neretvanska jegulja se mrijesti u jezeru Vlaška u koje iz mora ulazi kroz istoimeni kanal. Predstavnik Luke Trgovine je bio silno nezadovoljan što je u konačan zaključak na inzistiranje predstavnika ministarstva uvrštena klauzula po kojoj oborinske vode (iz TTT) ne smiju završavati direktno u kanalu Vlaška već se moraju povezati na gradski kolektor kojim će se otpadne vode zajedno s gradskima odvesti na otvorenu pučinu. Ako netko misli da je to ministarstvo tražilo zato da bi spasilo neretvansku jegulju, vara se. Predstavnice MZOPUG-a su inzistirale na spajanju s kolektorom iz čisto formalnih razloga – zbog usklađenosti s prostornim planom grada Ploča i novim Zakonom o prostornom planiranju i gradnji.
Glavno da je sve u skladu sa zakonima, pravilnicima, uredbama i prostornim planovima. Ako će pritom delta i okolno more ostati bez svojih stanovnika – a bože moj, ipak je sve bilo po zakonu!
Sve ovo navodimo da bismo naglasili besmislenost i neučinkovitost postojećeg „koncepta“ izrade ovakvih studija utjecaja na okoliš.
Svaki takav zahvat započinje zapravo sukobom interesa - investitor je dužan izraditi SUO i snosniti sve troškove njene izrade. Zar će ijedan investitor platiti stotine tisuća ili čak i milijune za studiju koja će na kraju dokazati da je zahvat koji želi izvesti poguban za okoliš, prirodu i ljudsko zdravlje. Neće, sigurno!
Zato, uz svo dužno poštovanje struci i znanosti, dokle god se u Hrvatskoj to pravilo ne promijeni svaka SUO će biti samo formalnost a okoliš, priroda i zdravlje ljudi prepušteni na nemilosrdno iskorištavanje razno-raznim profiterima i privatnim investitorima.
Za Zelenu listu,
Vlasta Toth, supredsjednica
|
- 07:53 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
13.06.2008., petak
Slike Pešće - 2
Ovo je drugi dio foto-reportaže, koju sam započeo jučer. Kako rekoh, prošle sam nedjelje šetao od Maksimira do Sportske dvorane Peščenica, i usput ponešto snimio.
Župna crkva Blaženog Augustina Kažotića na Pešćenici (ugao Ulice grada Vukovara i Ivanićgradske), dovršena prošle godine. O estetskom izgledu, svakako postoje kontroverze. Smještaj same crkve međutim ne izgleda sretan: ugurana je na relativno malen prostor između više nebodera i visokih zgrada. Crkva tako ne dolazi dovoljno do izražaja (ovakvoj masi treba otvoreni prostor!), a ljudima zvoni pod prozorima. Osim toga, kako čujem, vlasništvo nad zemljištem je sporno, postoji zahtjev za povrat. Mogla je biti sagrađena nekoliko stotina metara istočno, gdje ima više prostora.
Ista crkva, snimljena odostrag (iz Ulice grada Vukovara).
And now, something completely different! Ovih dviju omanjih, životopisnih kuća na Volovčici sjećam se iz dana svojeg djetinjstva, kad sam živio tu u blizini, prije 40 godina. Obnovljene su, a da je početna arhitektura sačuvana. Slikovite su i zanimljive!
Ovdje je stajala kuća (montažna, skoro baraka) u kojoj sam živio do 1968., kad smo se odselili dalje na istok, ali u novu, veću kuću (također doduše montažnu). To je na križanju Svetica i Branimirove. Gdje je sada Branimirova (desno na slici), u to je doba išla željeznička pruga, koja je 1980-ih podignuta na nadvožnjak i pomaknuta 30-ak metara na jug. Moja kuća bila je lijevo - tu je bilo tzv. Čulinečko naselje; srušeno je negdje 1970-ih ili možda još 1980-ih. Pravo naprijed, gdje je zgrada banke, bila je prizemnica u kojoj je bila mjesna zajednica - stajala je do 1990-ih, kad je srušena i sagrađena ova zgrada, koja je tada bila Glumina banka. Sjećam se da smo u zgradu MZ išli na zajedničko gledanje televizije - imati TV, 1960-ih je još bio znak značajnog porasta standarda. Mi smo ga kupili ubrzo nakon preseljenja.
Bandera u Ivanićgradskoj. Možete vidjeti ostatak plakata "Ne spalionici!". Ta kampanja, započeta još prije tri godine, u punom je jeku. Najavio sam već, da ću slijedeći tjedan o tome više pisati.
Na kantama i kontejnerima za smeće svuda još stoje naljepnice Zelene liste, sa parlamentarnih izbora prošle godine! Bit će dobre i za lokalne izbore 2009.
Kulturni centar Peščenica. Sjećam ga se po tome što je davno, 1980-ih, tu bilo sjedište Kluba prijatelja znanstvene fantastike "Sfera". Nakon izlaska iz "komunističkog pakla" takve se neprofitne aktivnosti ne mogu održati. Imaju mngoo programa, a pažnju mi je privukao tečaj capoeire, "afro-američke borilačke forme".
Vrlo zanimljiv umjetnički grafit, nastao ove godine! Nalazi se na početku Zapoljske ulice, preko puta zgrade Općine Peščenica (adresa zgrade je Ivanićgradska 61). Načinjen očito na temelju fotografije, posvećen je velikoj Dinamovoj generaciji koja je osvojila kup Velesajamskih gradova (preteča današnjeg Kupa UEFA) daleke 1967.! Čak i ja, koji sam totalni antitalent za nogometno novijaštvo, mogao bih se bez truda sjetiti prezimena pet-šest najvažnijih iz te momčadi. Prema napisu uz sliku, to su: Zambata, Škorić, Gračanin, Blašković, Belin, Pirić, Rora, Čerček, Brčić, Ramljak, Gucmirtl, Dautbegović, Lamza, Mesić, treneri: Zebec i Horvat! O tadašnjem Dinamovom putu do uspjeha objavljen je članak na nogomet.com.
Evo još jednom!
Posteljina u akciji!? Vickasto.
Za kraj - smiješna mala zanatska radnjica duhovitog imena na tržnici Volovčica, stisnuta u metar i pol širine! Međutim, sudeći po natpisu, vlasnik obvlja gomile raznih poslova!
|
- 22:15 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
12.06.2008., četvrtak
Slike Pešče 1 - dodatak
U prethodnom zapisu žalio sam se kako mi neke fotografije nedostaju. Darko Stošić mi je poslao nekoliko fotografija, pa ih objavljujem. Snimljene su u većoj rezoluciji, znatno kvalitetnije nego one koje sam ja snimio.
Romske barbike na pozornici!
Čekajući da se dovrši fiš paprikaš. U pozadini, ja blesavo mašem. Iza je "divlji" vrt, koji vidite na jednoj od fotografija koje sam ranije poslao. Fiš su pripremili članovim Šporstsko-ribolovnog društva "Peščenica". Razgovarao sam sa predsjednikom Društva, Slavkom Mijatovićem (na fotografiji za stolom ispred, desno od mene). Zanimljivo je da organiziraju i pecačka natjecanja za djecu nižih razreda osnovne škole, uz tečaj na kojem se govori i o orijentaciji u prirodi, prvoj pomoći, ihtiologiji, ekologiji. Predavanja drže i profesori s PMF-a. Imaju i program borbe protiv droge, nahzvan "Bolje da te bocne udica nego iglica". Pecaju na jezieru Savica, koje hvale kao "mali Kopački rit u srcu Zagreba".
|
- 18:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Fotografije Peščenice (1): Romska duša i irski punk...
Prošlog tjedna, 6. do 8. lipnja, bili su Dani Pešče, zagrebačkog kvarta. Završni dan bio je u nedjelju, pa sam navratio. Putujući iz Dubrave, sišao sam s tramvaja kod Maksimira, pa presjekao pješice, kroz Svetice i Ivanićgradskom, do sportske dvorane na početku Ulice grada Gospića. Bio je krasan topao dan, usput sam sreo dvoje poznatih pa popio pivo u jednom loklanu na tržnici Volovčica. Primjetio sam nekoliko zanimljivih motiva, i snimio neke fotografije. Pa kako ljudi vole foto-reportaže, evo prenosim - danas jedan dio. Inače, prije nekoliko dana sam otvorio svoju stranicu na facebooku, pa sam tamo objavio fotografije.
Na pozornici (ja sam eto staromodan, pa je to za mene još uvijek "pčozornica" a ne "stejdž" ) je Kulturno-umjetničko društvo Romska duša. Uz njih, nastupali su i Plesna grupa Romske Barbike (neobična kombinacija!) i nešto što se zove Romski ples bez pravila. Nažalost bio sam okolo, pa sam stigao tek na kraj nastupa. Snimio sam neke fotografije crnookih Barbika, ali nisu dobro ispale. Evo jedog linka: Barbike Videos.
Treba reći, na žalost, da je cijela manifestacija bila više nego skromno posjećena. Nije se skupilo više od stotinjak građana.
Nakon romskih grupa, nastupio je peščenički bend PADDY'S ALLSTAIRS, koji svira, hm, irski punk. Ne pitajte me za detalje - glazbeno sam nepismen, samo prenosim ono, što su mi rekli. Skupilo se nešto mlađarije, plus prethodno nastupajući Romi, koji očito nemaju predrasuda prema drugim glazbenim stilovima.
Ovo je, valjda, Romski ples bez pravila na glazbu irskog punka. Multikulturalizam na djelu. :)
Štand Udruge Roma grada Zagreba. Kako gore napisah, odaziv građana i nije bio neki, a i broj štandova je svakako mogao biti veći. Bili su tu i štandovi udruge branitelja, ribolovaca, srednje škole Ruđera Boškovića te UZOR-a (vidi dolje).
INače, strašno mi grubo zvuči ova njemačka riječ "štand". Sviđa mi se slovenska riječ "stojnica". Uz "štand" se obično stoji - dobra riječ!
Pano s fotografijama na stojnici Udruge Roma.
Stojnica Udruge za zaštitu okoliša Resnik (UZOR). Oni su nastali kao izraz otpora lokalnog stanovništva planiranoj gradnji spalionice otpada u njihovom susjedstvu (pogledajte: www.protivspalionice.org) O tome ću više pisati za nekoliko dana!
Dok smo čekali da se zgotovi fiš-paprikaš, koji su pripremali članovi Športsko-ribolovnog društva "Peščenica", poveli su me u šetnju komadićem zemlje između sportske dvorane i srednje škole. To je zemljište ostalo u dosadašnjim planovima urbanizacije (čitaj: betonizacije), nezahvaćeno, prepušteno šikari. Kao i na nizu drugih lokacija na na zagrebačkoj periferiji, došlo je do spontane samoorganizacije lokalnih stanovnika, koji su podijelili male parcele i uredili vrtove. Ispred ovog rascvjetalog vrta slikali su se Pešćeničani Darko i Neno iz Zelene liste.
Uspješna samoorganizacija lokalne zajednice mogla bi oduševiti anarhitest, jer pokazuje kako njihova načela nisu puka fantazija. Ono što bi voljom vlasti ostalo tek šikara, privedeno je korisnoj svri.
Nažalost, postoje planovi gradnje nove ceste koja bi produljila Ulicu grada Vukovara prema istoku sve do Sesveta. Tako še i ovi vrtovi i druga zelena područja nestati pod asfaltom.
|
- 14:12 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
10.06.2008., utorak
Peščenićani opet imaju vodu!
Lijevo: "divlji" vrtovi nastali spontano na neurbaniziranom zemljištu na Pešći. Nažalost, nova gradnja vjerojatno će ih pomesti. Pisat ću o tome za koji dan.
Evo sa zakašnjenjem, jer sam tek večeras saznao, dobra vijest: nakon što je Zelena lista digla prašinu, nakon što je vijest o Zagrepćanima kojima je ukinuta voda objavljena na blog.hr i u još nekim relativno značajnim medijima poput Večernjeg lista i Radio Sljemena, :) u ponedjeljak rano popodne pumpa na križanju Andrilovećke i Donjih Svetica ponovo je puštena u pogon! I to potiho, rekli su da su samo provjeravali cijevi ili tako nešto. Začudo, nije se gradonačelnik slikao kako iz dobrote srca svoga daruje ljudima vodu. :)
|
- 23:59 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.06.2008., ponedjeljak
Donosi li Obama promjene, ili promjene donose Obamu?
Slikicu desno našao sam na mrežnom sjedištu blogera koji podržavaju Baracka Obamu, "Zadržite svoj sitniš - želim promjene!"
Hillary Clinton je priznala poraz, i sada je sigurno, da će Barack Obama biti kandidat Demokratske stranke na američkim predsjedničkim izborima. Dobra vijest?
On najavljuje promjene, i to ima značaj ne samo političke parole. Ljudi se mentalno pripremaju da promjene oko njih znače da i sami moraju nešto promijeniti u sebi i svojem ponašanju. Da shvate, da ni oni ni njihova moćna država ne mogu nastaviti s ponašanjem "najjačeg frajera" koji dolazi do onog što treba tako što može razbit' pičku svakom tko mu se suprotstavi.
Parole političkih lidera padaju na plodno tlo jedino, ako artikuliraju nešto što ljudi u sebi već osjećaju. ("New Deal", "Great Society" isl.) Današnje ponašanje SAD ne ide u korist većine naroda. vrhnje ubiru velike kompanije, korist neposredno izvlači oko jedan, a posredno oko 20 posto onih s najvišim prihodima u SAD. Ostali imaju samo štetu. Ima nekih kompenzacija, koje pomažu održavati socijalni mir, kao što je jeftin benzin.
Dolar stalno pada u odnosu na euro. Cijena benzina prvi je put porasla preko četiri dolara za galon; oko pet kuna za litru - tj. polovica cijene u Europi. Ameri su navikli puno se voziti u automobilima koji puno troše, bez obzira na sva upozorenja i apele na svijest proteklih desetljeća. Moraju se u tome, i u puno drugih stvari, mijenjati. A to je teško, kad su ti od pelena utuvljivali "There is no way like the American Way"
Čuvena fotografija Margaret Bourke-White iz doba velike ekonomske krize 1930.. Parola je pobijedila.
U svijetu spektakla, koliko god čovjek ima razloga biti ciničan, mislim da je značaj Obaminog Change! znatno veći od puke političke parole. Te, također, da na širem društvenom planu prevazilazi značaj puke političke retorike i onog što se na političkm planu može i želi napraviti. Na dulji rok, društvene promjene bitno mijenjaju i političku pozornicu. Ta dvojnost vidljiva je u aktualnim ocjenama o važnost studentskog bunda 1968.: od toga da je davno mrtav i pokopan (gledajući užu političku sferu) do toga da je promijenio sve (gledajući društvene obrasce i navike).
Koliko, stvarno, Obama može promijeniti, ako bude izabran? I McCain će svakako donijeti neke promjene - negirati npr. klimatske promjene više se ne može. A da bi bio izabran za predsjednika, svatko mora raditi bezbrojne kompromise i zadovoljiti razne skupine birača. Koliko je kompromisa dozvoljivo učiniti? Pitanje na koje nema načelnog odgovora.
Prošle sam godine objavio tekst Kako Al Gore nije postao predsjednik SAD. Jedan od bitnih razloga bila je pojava nezavisnog kandidata Ralfa Nadera, koje je podržala američka zelena stranka; osvojio je tri posto odnosno oko tri milijuna glasova - osam posto u nekim državama. Ti su glasovi vitalno nedostajali Alu Goreu. Glasovi za trećeg kandidata u SAD uvijek su samo "prosvjedni glasovi", onih koji ni s jednim od dvojice predloženih nisu bili zadovoljni. Mnogi, koji bi u Europi bili u zelenoj stranci, u SAD su članovi, aktivisti i lokalni lideri Demokratske stranke, kao njeno progresivno krilo.
Kad je postalo jasno kako će odluka biti tijesna, oko mjesec dana prije izbora, mnogi su nagovarali Nadera da se povuče i javno pozove svoje simpatizere da glasuju za Ala Gorea, kao manje zlo. On je to odbio, i odgovorio opsežnim dokumentom u kojem Gorea i Billa Clintona optužuje da su se "prodali" korporacijama" - tj. beskrupuloznoj eliti vlasnika i menadžera koji ubiru profite od ratova, skupopće i nestašica.
Parola Ralfa Nadera za predsjedničke izbore 2008.. Pono jasnija od Obaminog uopćenog "Promjene!" Ali, nema šanse da će privući tri posto birača.
Barack Obama napravio je već mnogo kompromisa da bi do nominacije došao, i morat će napraviti još mnogo, da bi eventualno postao predsjednik, a onda i da bi s pozicije formalno najjačeg čovjeka na planeti nešto stvarno i napravio. Opozicija je danas razmrvljena i puno slabija. Nader se ponovo kandidira, ood parolom a Green Party of USA ima ovog tjedna nacionalnu konvenciju, na kojoj bira svojeg kandidata za predsjednika SAD (između četvoro predloženih). Zajedno s još nekoliko "trećih" kandidata, daleko su od bure koju je Nader prije osam godina podigao.
Ostaje dakle nada u Obamu. Nada umire zadnja; a svijet već umire.
|
- 10:41 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
08.06.2008., nedjelja
Ponosni na Splitsku rivu...
Slika prikazuje akvarel nekadašnje Splitske rive. Autor je splitski slikar Pavle Majić. Preneseno sa sajta Knjižnice Imotski.
O moći "građevinske mafije" u Hrvatskoj, koja si je vrlo vještom strategijom izgradila poziciju nedodirljivosti na sva tri značajna plana: političkom, ekonomskom i strukovonom, svjedoči vijest da je zloglasna riva u Splitu, koju su ljudi odbacili, dobila graditeljsku nagradu u kategoriji infrastrukturne građevine. Nagredu dodjeljuje multinacionalna kompacija CEMEX, jedan od najvećih dobavljača građevinskih materijala u svijetu (cement, beton i drugo). Komentar na index.hr dovoljno govori o paukovoj mreži povezanih interesa u Hrvatskoj, u čijem je središtu nenadmašni meštar od vitra Jure Radić. Mreža, naravno, ne prestaje na granicama Hrvatske. To je, također, kapitalizam - za to smo se borili! Dalmacijacement je od 2005. dio Cemexa, pa bi se i tu mogle pratiti niti mreže.
Ljudima se nova riva ne sviđa: nehumana je. Jednostavno, nema tu više za žive ljude mjesta. Ali osim što se fine pare vrte, arhitektonskoj se provfesiji anti-humani projekti strašno sviđaju. Ljudi im samo smetaju - ta meka, tako neuljudno biološka, neuredna gibajuća supstanca kvari ljepotu njihovih geometrijskih ledenih vizija jednako kao biljke puzavice, žohari i štakori.
Nasuprot, tome, urbanistička struka koja grad promatra ne kao zbirku građevina, nego kao mjesto gdje žive ljudi, gurnuta je u zapećak: prezrena neugledna polusestra, poput Pepeljuge. To je započelo u socijalizmu, a do paroksizma je došlo u kapitalizmu.
|
- 09:13 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
07.06.2008., subota
Šest razloga protiv nuklearnih elektrana
Nuklearni lobi nastoji iskoristiti klimatske promjene kao argument za vraćanje nuklearnoj energiji. U Europi, međutim, to gotovo nigdje ne prolazi. Iako nuklerne elektrane zaista malo pridonose emisiji stakleničkih plinova, postoje drugi, neriješeni problemi.
Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, želi upozoriti hrvatsku javnost, izrađivače energetske strategije te naročito one koji su u poziciji odlučivanja na slijedeće činjenice zbog kojih izgradnja nuklarne elektrane ne smije biti energetsko rješenje za Hrvatsku:
1. – golemi troškovi nuklearne elektrane – koji obuhvaćaju: troškove gradnje (3 do 5 milijardi US$), troškove razgradnje (2,5 do 4 milijardi US$), troškove zbrinjavanja nuklearnog otpada (1 do 2 milijarde US$). Sveukupno to iznosi između 6 do 9 milijardi US$ za elektranu od 1000 MW.
2. – dodatni ili vanjski troškovi (tzv. externalities): troškovi koji se ne iskazuju u cijeni jedne nuklearke ali koji neminovno nastaju. To su: znanstvena istraživanja, edukacija kadrova, razvoj popratnih tehnologija, troškovi novih zakonskih propisa i regulacija, imovinsko-pravni troškovi, novi i dodatni troškovi osiguranja i mjera osiguranja itd.. Neki izvori (analize s Američkih sveučilišta) procijenjuju da externalities iznose od trećinu do dvije trećine cijene izgradnje jedne nuklearne elektrane.
3. – problem nabavke i skupoće urana – energent koji koristi nuklearna elektrana je rijedak i skup mineral uran 235 čija se količina u svijetu sve više smanjuje a cijena proporcionalno tome raste. Cijena triuranijum oktaoksida (U3O8) često snažno fluktuira te, kao i cijene drugih energenata, ovisi o nizu okolnosti na koje Hrvatska ne može utjecati. Opskrba je ovisna o nekoliko velikih dobavljača. Za očekivati je da će cijena urana u svom kretanju pratiti cijenu nafte, pa nuklearka neće osloboditi Hrvatsku zavisnosti od dobave i nestašice energenata. Osim toga, postrojenja za obogaćivanje urana, koja proizvode gorivo za nuklearne elektrane, rijetka su i vrlo skupa.
4. – predugo vrijeme izgradnje – Izgradnja jedne nuklearke traje između 10 i 15 godina. To znaći da se nuklearkama ne može efikasno odgovoriti na izazov koji postavljaju klimatske promjene: drastično i brzo smanjivanje emisija ugljičnog dioksida. Europa ne ide tim putem.
5. – problem zbrinjavanja istrošenog nuklearnog goriva (visokoradioaktivni otpad), te nisko i srednje aktivnog otpada. Pogodnog mjesta na teritoriju Hrvatske nema pa je za pretpostaviti da će se taj otpad morati izvoziti i pohranjivati u posebna odlagališta u inozemstvu. Prijevoz je dodatni visoki rizik. Nuklearni otpad ostaje opasan tisućama godina i ne smijemo takav "poklon" ostviti na brigu svojim dalekim potomcima.
6. – abnormalno visoki rizici nuklearnog postorjenja naprama koristi od dobivene energije. Američki znanstvenici procjenjuju vjerojatnost da se do 2013. godine dogodi nuklearna havarija tipa Černobil (topljenje jezgre) iznosi čak 45 posto. Šteta koja će tom prilikom nastati procjenjuje se na 56 do 314 milijardi US$.
Zbog svega navedenog smatramo da energetsku strategiju Hrvatske u uvjetima ubrzanih klimatskih promjena, te velike zaduženosti države treba okrenuti prema provjerenim modelima energetske efikasnosti i uštede energije. U energetski zaokret treba uključiti sve moguće izvore, od solarnih do bioplina i geotermalnih izvora.
Smatramo da bi svi javni objekti, svi trgovački centri i sva velika skladišta koja sad uništavaju livade, trebala na krovu imati zelenilo i fotonaposnke panele za struju te kolektore za grijanje i hlađenje. Švedska, Njemačka i Austrijska iskustva pokazuju kako se u tom sektoru mogu otvoriti deseci tisuća novih radnih mjesta, te novi pogoni. To je branša koja u cijelome svijetu, pa i na burzama, bilježi godišnji rast od oko 40 posto. Tko to ne zna, ne vidi ili prikriva, ne smije sudjelovati u razvojnim projektima ove zemlje.
Također, ovogodišnji izrađivači strateškog dokumenta za Hrvatsku ne smiju nipošto ponoviti grešku, pa privatizirati HEP i ostatke INA-e. Opasne su tvrdnje kako otvaranje naše energetike špekulativnom privatnom kapitalu donosi sigurnost. Svi svjetski primjeri, od Kalifornije do Mađarske pokazuju koliko je to štetno i opasno. Uključivanje građana i poduzetnika treba organizirati po njemačkom ili švedskom modelu, koji su dosad postigli najbolje rezulate.
Također, Energetska strategija države je previše važan dokument da bi ga pojedini lobiji zlorabil za ostvarenje svojih sebičnih ciljeva, na štetu građana ove zemlje.
|
- 10:03 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
06.06.2008., petak
Što će sirotinji voda?
Voda svuda oko nas; kiša pada odozgo, prodiru podzemne vode odozdo, lokve se stvaraju na ulicama i kuće se urušavaju, a tamo neki čudni mali zeleni i neka sirotinja s periferije žali se, da vode nema. Fakat, čudni neki ljudi...
Piše: Zoran Oštrić, bivši novinar, sadašnji bloger
Slika lijevo: gradska pumpa, poznati "željezni Franjo", robustna je, ali ima u sebi neobične elegancije. Neka vrsta spomenika urbane arhitekture. Sjećam se, kad sam bio dječak, na takvim smo se pumpama ljeti prali i prskali.
O čemu se dakle radi? U zabiti daleko od Markovog trg i Jelačić placa, čak tamo daleko na Pešćenici, kod Andrilovečke ulice, živi tridesetak obitelji bez priključka na vodovod. Izgradili su svoje kućerke (neki još stoje, neki su kasnije sagradili veće) prije pedesetak godina, kad je mnoštvo novih naseljenika dolazilo u dičnu hrvatsku metropolu u potrazi za poslom, a društvenih stanova nije bilo za sve. Radnička se klasa snalazila kako je znala, gradeći kućice na parcelama gdje su nekad bila seoska imanja, livade i šume, ne čekajući na dozvole koje birokracija godinama nje izdavala jer eto novi stanovnici nisu bili u planu. Prije Drugog svjetskog rata gradilo se tako na Trnju i neke od tih kuća i danas stoje, a u novije vrijeme, još dalje na istok, nastao je Kozari Bok.
Prije pedeset godina naselili su se, i nikad njihove kuće nisu legalizirane - već su valjda 49 godina predviđene za rušenje. Pa onda nisu ni mogli dobiti dozvolu, da se priključe na vodovod. Dio se nekako snašao, a tridesetak obitelji bez vode je ostalo do danas. I do prije mjesec dana dolazili su po vodu na pumpu na križanju Andrilovećke i Donjih Svetica (prekoputa je danas Lidl), zagrepčanima poznatu kao "Željezni Franjo". A onda - pumpa je zatvorena. Nećete vi više štetu Holdingu nanositi, trošeći njegovu vodu!
- Došli su neki ljudi i zapečatili pumpu - priča Antu Ivanović - Tonek. - Pitali smo ih tko su oni i zašto to rade, rekli su nam samo da oni imaju naređenje da vodu zatvore, a mi neka se samo žalimo. Dolazili su tu ljudi daleko uokolo po vodu, većinom su to staračke obitelji, koje su u tim kućicama ostale.
- Dok su bili mlađi, radili i mogli platiti priključak, nisu im dozvolili jer je naselje predviđeno za rušenje - objašnjava Nenad Horvatović, vijećnik Vijeća gradske četvrti Pešćenica-Žitnjak iz redova Zelene liste. - Sada pak, kad su većinom stari i nemoćni, žele ih prisiliti da se odsele, da se zemljište oslobodi za novu gradnju. Nikad im nije ponuđeno da se presele, da dobiju neke zamjenske stanove, kako se inače radilo, da se riješe socijalni problemi nastali prebrzom i neplaniranom urbanizacijom.
Slika gore: Tonek Ivanović, Nenad Horvatović i Darko Stošić pored blokirane pumpe ispred kućnog broja 103, ulica Donje Svetice, Peščenica, Zagreb. Stoljece dvadeset prvo. Petak, 6. lipnja 2008. u 11:30:.
Stanovnici, žeđajući upravo u doba kad počinju vrućine, tražili su svuda pomoć, pa su se obratili i zelenom vijećniku. Horvatović je postavio to pitanje prije tri tjedna na sjednici Vijeća četvrti, u kojem (kao i drugdje u Zagrebu), većinu ima SDP - stranka koja bi, navodno, trebala štititi interese običnih ljudi, radnika i siromaha. Tražio je da se po hitnom postupku od Grada zahtijeva da pumpu otpečati. "Polako, kud si navalio, ne gori kuća!", reče većina predstavnika građana u Vijeću. "Neka to ide lijepo redovnim putem, natenane."
- To znači, ništa neće biti riješeno još dva-tri mjeseca, a onda će, negdje najesen, dobiti odgovor da Vijeće četvrti treba donijeti odluku, i tako u krug - objašnjava Horvatović, oporbeni vijećnik sa tri godine iskustva.
Koliko doznajemo od drugih vijećnika Zelene liste u drugim gradskim četvrtima, ovo nije problem samo na jednom mjestu.
- Koliko smo čuli, sve su česme u gradu zatvorene po direktnoj naredbi gradonačelnika Milana Bandića - kaže Darko Stošić, glavni tajnik Zelene liste. - Ostalo je samo nekoliko uz tržnice. Napismeno nismo dobili ništa, ali vode nema. Turisti i građani u sparnim ljetnim danima ne mogu, eto, na račun grada popiti malo vode.
Neka dakle vodu za piće kupuju u dućanu, kupati se mogu uz naplatu na Jarunu, a ako im je skupo - neka se lijepo isele iz mojeg grada, rekao bi trenutni gradonačelnik Zagreba.
- Hrvatski sam branitelj, dugo godina dobrovoljni davatelj krvi, danas sam ostario i invalid; živim u kućici s majkom od 1500 kuna mjesečno - ogorčeno priča Tonek Ivanović. - Pitam se, za kakvu sam se to državu borio, da ne mogu imati ni vodu?
- Ne možemo ne primjetiti - zaključuje Stošić - da se ovih dana, kad Zagreb pliva u vodi te se urušava od nadiranja podzemnih voda, u gradu gdje vlada stranka koja u imenu ima socijalnu demokraciju, koja bi se trebala brinuti za radnike i siromahe, dešavaju ovakvi udari na standard i zdravnje naših sugrađana.
Staviti sve javne česme u funkciju zaista nije trošak, koji si grad Zagreb ne bi mogao dopustiti. Ako Holding bankrotira, što nije nemoguće, to sigurno neće biti zbog ovih tridesetak obitelji.
|
- 13:50 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Nsiljem na javnu riječ
Danas u 11 sati Zelena lista ima tiskovnu konferenciju; kasnije ću donijeti izvejštaj. Sticajem okolnosti, nažalost (jer mi smo tiskicu sazvali ranije) u isto vrijeme se okupljaju novinari na prosvjed zbog nasilja protiv njih, povodom napada na Dušana Miljuša (koji se, koliko vidim, zaista može označiti i kao pokušaj ubojstva). Kao javni djelatnik i kao bivši novinar, želio bih izraziti svoju solidarnost u obrani profesije od nasilja. Pri tom je zaista nepojmljivo da ministar unutrnjih poslov nema pojma tko je novinar, koji godinama piše o temama iz njegovog resora u jednim od najčitanijih dnevnih novina!
Kad govoirm o obrani od nasilja, mislim na sve oblike. Na um mi dolazi i kolega Željko Peratović, koji je bio i još uvijek je pod nedozvoljivim pritiskom određenih moćnih krugova u tijelima vlasti, kojima je stao na žulj.
Shvatljivo je nažalost da je premlaćivanje Gordane Lukač-Koritnik , pravobraniteljice za ravnopravnost, spolova, nedaleko njenog ureda, medijski ostalo u drugom planu. Ona sama oglasila se u srijedu priopćenjem, rekavši da ostvlja državi da obvi svoj posao, te je pohvalila policiju koja je dobro obvila posao i brzo uhitila napadače. Vrlo dobar komentar, koji bih bez rezerve u cjelosti i ja potpisao, napisao je bloger Euklid.
Koliko znamo, trojica vucibatina, pijanih u četiri popodne, vrijeđali su ljude koji su izlazili iz crkve, u centru grada. Gospođa Lukač-Koritnik upozorila ih je da se tako ne ponašaju. Jedan od njih prišao joj je i napao je prvo verbalno, a zatim i izudarao šakom i nogama.
Nepojmljivo mi je kako bilo tko, tko se smatra dobrim Hrvatom i vjernikom, koliko god konzervtivhin shvaćanja bio i razni mu liberali, feministice, "komunjare" i slični iši na živce, može povodom ponašanja one trojice seronja izraziti nešto drugo osim gnušanja i osude? Ali, ah, crkva je bila pravoslavna, pa onda, misle neki, i nije tako strašno - čak dapače i štoviše. Ti šovinistički i pseudovjerski ekstremisti, koji su sramota za naciju i vjeru kojoj pripadaju, na sreću su u Hrfvatskoj malobrojni, ali su dobro organizirani i agresivni.
O njihovoj agresivnosti, a mislim i organiziranosti, svjedoče komentari povodom ove vijesti na portalu Večernjaka, od kojih me spopada muka i hvata bijes.
"Pijani se malo naguravali i sada bi zbog lajave babe trebali mladi Hrvati u zatvor,"
"Tko je pitao građane da li želimo toliko društvenih parazita na svojoj grbači koji će pod krinkama raznih "boraca" i zaštitnika prava, ovoga ili onoga rastakati vrijednosti našeg društva."
".Još je dobro i prošla. "
"Tko je gdj. Koritnik i kojim je povodom bila ispred pravoslavne crkve u to doba? "
"kad god vidim smeće komunističko,šaka u glavu ili nož u trbuh."
Biti pijan u četiri popodne, psovati i tući ljude na ulici, pred kršćanskom crkvom - to, valjda, ne spada pod kategoriju "rastakanja vrijednosti našeg društva". Ali, nažalost, službeno glasilo Katoličke Crkve Glas Koncila pjeni se zbog zakonske zaštite ljudi drugačije spolne i rodne orijentacije, biskupi i dalje odbijaju održati misu u Jasenovcu gdje su žrtve, eto, samo manjih dijelom (desetak tisuća, sitnica) bili katolici, a kardinal Bozanić duri se ko seoska mlada i cmizdri kako "hrvatski mediji blate i kleveću Crkvu". Pa evo mu još jedan prilog da to čine i hrvatski blogovi.
Hrvat sam i cijenim svoju nacionalnu baštinu. Po vjeri sam unitarijanac-univerzalist i duboko cijenim istinske kršćanske vjernike. Ali bojim se da ipak s gore navedenim ne živim u istom svemiru.
|
- 09:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.06.2008., četvrtak
Nuklearna energija nakon 20 godina: ništa novo pod Suncem
Gledao sam upravo na HTV-u emisiju Otvoreno. (A baš se nekako pogodila nesreća u NE Krško. Ne treba paničariti, ali zvuči zloguko.) Situacija nažalost poznata iz vremena od prije 20-ak godina, kada sam intenzivno sudjelovao u pokretu protiv gradnje nuklearnih elektrana u tadašnjoj Jugoslaviji: četvero moćnih "nuklearaca" i jedna "mala zelena" onako kao ukras, pa nek i ona tu i tamo nešto ubaci: naša supredsjednica Vlasta Toth. Još je pak gore to, da nuklearno loby, kako smo napisali u našem priopćenju od prije nekoliko dana, nema ništa novo za reći. Nevjerojatno je, kako su ti mozgovi zakrečeni u floskulama, koje su bile zastarjele već u ono doba!
Tako je ugledni ekonomist Ljubo Jurčić, koji međutim energetiku ne razumije, izrekao da je prvi zadatak energetske strategije osigurati dovoljno energije. Tako se u malo naprednijim i pametnijim zemljama razmišljalo otprilike do druge naftne krize 1979. godine (a te se godine dogodila i teška nesreća na nuklearnoj elektrani Tri milje u SAD; u to sam doba bio student fizike i pobornik nuklearne energije). Danas, prvi zadatak jest: utvrditi koliko energije treba, da se održi životni standard i osigura privredni rast. A Europska unija zaključuje, da se sadašnja potrošnja energije može smanjiti. Njemačka planira smanjenje za 20% do 2020. godine, naravno uz privredni rast.
Bivši ministar gospodarstva, Nenad Porges, implicirao je kako su ti isti Nijemci očito poblesavili, kad planiraju zatvoriti nuklearke, koje sada daju 32 posto nuklearne energije. Pa kako bi nekakve solarne ćelije to mogle zamijeniti!? Pa, ona zelena fantastičarka Angela Merkel koja je trenutno na čelu vlade, planira do 2020. godine 20% energetskih potreba zadovoljiti iz novfih obnovljivih izvora. Dvije trećine od onih 32% u 12 godina - nije loše, ha?
To je danas realnosti. Naši zeleni kolege u pametnhim zemljama više se uopće za takve notorne stvari ne trebaju boriti; bave se drugim temama.
|
- 08:56 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
04.06.2008., srijeda
5. lipnja - Svjetski dan zaštite okoliša
Slika: Zemlja na low-carbon dijeti. Preneseno sa: http://jamaicaplainforum.org/.
Danas smo održali tiskovnu konferenciju povodom sutrašnjeg međunarodnog dana okoliša. Kako se nagomilalo puno tema, pripremili smo čak dva priopćenja za medije: prvo o klimatskim promjenama i obnovljivim izvorima energije, a drugo o nuklearnim elektranama. Novinari su pokazali zadovoljavajući interes. Prilozi bi trebali biti na Radio 101 i Plavom radiju, rano jutros imao sam kratku izjavu za Hrvatski rdio, HINA će emitirati vijest, bio sam u emisiji Radio Pule... A večeras se nadamo prilogu u Dnevniku, te je supredsjednica Zelene liste, Vlasta Toth, pozvana u večerašnju emisiju "Otvoreno" o nuklearnoj energiji!
Prenosim ovdje prvo piropćenje, drugo ću kasnije. Pripremili smo također i širi dokument, Deklaraciju, iz koje su ovo samo diijelovi.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Zagreb, 4. lipnja 2008.
PREDMET: Povodom svjetskog dana zaštite okoliša
Ovogodišnji World Environment Day održava se pod sloganom: Kick the Habit! Towards a Low Carbon Economy (Promjenimo navike! Prema nisko-ugljičnom gospodarstvu). Program Ujedinjenih naroda za okoliš ističe: "Svjetski dan okoliša će istaknuti mogućnosti i inicijative koje promoviraju ekonomske djelatnosti i životne stilove s niskim udjelom ugljika, kao što su poboljšana energetska učinkovitost, alternativni energetski izvori, očuvanje šuma i za okoliš prijateljska potrošnja." (http://www.unep.org/wed/2008/english/)
Potreba odlučnih mjera da se klimatske promjene ublaže, a njihovi uzroci postepeno suzbiju, danas je jedna od top-tema svjetske politike. Europa je kao cjelina na promjene klime osobito osjetljiva, zbog visoke napučenosti, siromaštva resursima i zemljopisnog položaja (danas izuzetno pogodnog zbog utjecaja Golfske struje i Sredozemnog mora). To priznaju državnici svih političkih orijentacija.
Ističemo za primjer da je njemačka kancelarka, demokršćanka Angela Merkel, početkom ove godine uvrštena u popis "50 ljudi koji mogu spasiti planetu" britanskog časopisa Guardian (http://www.guardian.co.uk/environment/2008/jan/05/activists.ethicalliving). Ona je naslijedila bivšeg britanskog premijera, laburista Tonya Blaira, kao najodlučniji borac protiv klimatskih promjena među vodećim svjetskim državnicima. Čak i SAD, u kojima prevladava interes naftnih i drugih velikih kompanija koje profitiraju od nevolja koje pogađaju obične ljude, najavljuju oromjenu dosadašnje politike potpunog negiranja.
U prvoj polovici prošle godine, hrvatska Vlada je pod pritiskom Europske unije donijela neke mjere za spriječavanje klimatskih promjena, ali to je još kampanjski, nerazrađeno i nedovoljno. Dijeljenje štedljivih svjetiljki, koje organizira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, dobra je promotivna akcija, ali na tome se ne smije ostati.
Borba protiv promjena klime ne može biti tek jedna među brojnim "politikama" koje vodi vlada jedne zemlje - jedna pod-tema u sektoru "zaštite okoliša" koji i inače nije naročito uvažavan (u Hrvatskoj od 2004. nemamo više čak ni posebno ministarstvo!). Ona mora biti integrirana u rad cjelokupne vlade i svih ministarstava kao jedna od temeljnih strateških odrednica gospodarskog i društvenog razvitka. Velika odgovornost leži i na sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Oni moraju obrazovati stručnjake koji razumiju današnji svijet, a ne slijede paradigme iz 1970-ih.
Stranka Zelena lista, u suradnji s nekoliko udruga za okoliš, izrazila je svoj stav i svoje prijedloge u Sisačkoj deklaraciji o klimatskim promjenama, koja je nedavno predočena u Vladi i u Saboru. Ona sadrži inicijative, koje mogu biti osnova za razrađene planove i sveobuhvatnu strategiju. Udruge, pojedini znanstvenici i stručnjaci, dijelovi državne uprave te rijetki poduzetnici-vizionari, pokrenuli su niz korisnih inicijativa. Vlada i parlamentarne stranke moraju shvatiti svoje obveze prema interesu države i dobrobiti naroda, koje na početku 21. stoljeća uključuju mnoge teme o kojima se nekada nije moralo misliti.
Nažalost, zbog toga što u Hrvatskoj ne postoje cjelovita vizija, koncepcija i strategija održivog razvoja (a to znači - i razvoja uopće, jer razvoj koji nije održiv uopće nije razvoj!), a nasljeđene su birokratska inertnost, pravni i organizacijski kaos i "lako ćemo" mentalitet, investitori i inovatori susreću se s hrpom problema.
Sadašnja Vlada nažalost, kao i prethodne, nije činila ništa ozbiljno za obranu nacionalnih interesa u energetici i prilagodbu neumitnim promjenama, nego je samo, uz punjenje proračuna ubiranjem pdv-a i prodajom imovine, donekle čuvala standard građana limitiranjem cijena struje i naftnih derivata. Kad su se počeli događati žestoki udari, Vlada pokazuje potpunu nespremnost. Umjesto da se ozbiljno prihvati posla, sad posve diže ruke od regulacije energetskog tržišta!
Poskupljenjima nafte profitiraju naftne kompanije u cijelom svijetu - a hrvatska se vlada u takvom trenutku odriče vlasništva nad nacionalnom naftnom kompanijom, koja još drži faktički monopol na hrvatskom tržištu! Pritisnuta posljedicama nedostatka ozbiljne razvojne strategije, Vlada nastoji unaprijed oprati ruke od odgovornosti za inflaciju. Time se i sama priključuje spekulacijama naftnih kompanija koje prosperiraju povećanjem cijena, jer vidi svoj interes u povećanoj naplati PDV-a.
Vlada se prenošenjem većinskog vlasništva Ine na stranog vlasništva odriče mogućnosti da od "nacionalne" naftne kompanije traži smanjivanje marži i/ili smanjivanje troškova rafinerija, a ne pada joj napamet da smanji PDV. Ponaša se jednako kao i mešetari na burzama i vlasnici i direktori multinacionalnih naftnih kompanija; samo što od potonjih nitko ni ne očekuje da slijede druge interese, osim svojih privatnih.
Predsjednik Vlade izjavio je da je doba jeftine energije prošlost i da se s time svi moramo pomiriti. To je donekle točno - ali nije točno da se ništa ne može učiniti. Usmjerenjem na Solarnu Hrvatsku, uz dugoročno planiranje i adekvatnu regulaciju, uz oslonac na obnovljive izvore i domaće resurse, možemo zadovoljiti znatan dio potreba razmjerno jeftinu i neovisno o nestabilnosti svjetskih tržišta energenata.
|
- 12:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|