31.10.2007., srijeda
Kako se HSS i HSLS kite tuđim (zelenim) perjem
Evo nam se Hrvatska seljačka stranka iz čista mira počela predstavljati kao "zelena"! Jer im ta boja dominira u stranačkom znaku, a koaliciju sa HSLS morali su nekako skraćeno nazvati, pa je ispalo "žuto-zelena". Na pollitika.com prekjučer, u diskusiji na posve drugu temu, iskrsla je sugestija da bi se zeleni trebali "integrirati u HSS", a sad izgleda da će biti obrnuto? : Ma je li moguće da je to ona ista HSS koja je kao sudionik u vladi omogućilaneograničeni uvoz hrane i stoke, pa i GMO-sjemena, nanoseći štetu i hrvatskim seljacima i prirodi i okolišu?
Po Zagrebu su pak osvanuli jumbo plakati, sa najavom ZELENI U VAŠEM GRADU. Ej, tko nas to reklamira!? Ima još: Piše Slobodna Dalmacija prije par dana, 26. listopada (nažalost, taj članak nije objavljen na webu), kako se HSLS na tiskici u Splitu hvalio Rezolucijom Europske zelene stranke o Lećevici! Ekhm, pardon, da niste nešto zaboravili, gospodo!?
Ta je rezolucija donesena naravno zahvaljujući Zelenoj listi, koja je istovremeno primljena kao promatrač u europsku zelenu porodicu, o čemu sam pisao na svom blogu nedavno, pod naslovom Zelena lista u Europi, a i Zagora također. HSS je pak, koliko mi je poznato, promatrač u Europskoj narodnoj stranci (konzervativci), a HSLS valjda u liberalnoj asocijaciji, kako li se već zove. jesu li one možda donijele neku takvu rezoluciju? Ne!? E šteta, baš sam se htio time pohvaliti...
OK, šalu na stranu, ovo je naprosto bezobrazno! Zelena lista će obavijestiti Državno izborno povjerenstvo i zatražiti od njih zaštitu te zabranu upotrebe idioma „zeleni“ u promidžbenim parolama HSS-a i HSLS-a.
|
- 08:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
29.10.2007., ponedjeljak
Glas, koji date "maloj" stranci, neće propasti!
Slika lijevo: Beč, 14. listopada 2007. Stranka Zelena lista primljena je, kao predstavnik Hrvatske, u europsku zelenu obitelj. Zasad kao promatrač, ali uvjereni smo da i puno članstvo nije daleko!
Kad ljudima kažem da sam iz jedne male stranke (Zelena lista), kojoj tek predstoji prvi izborni okršaj na izborima za Sabor, često čujem: "vi ste mi simpatični, glasovao/glasovala bih za vas, ali bojim se da nećete preći izborni prag, pa će moj glas propasti". Često dodaju:: "Sustav raspodjele je takav, da se "propali" glasovi raspoređuju velikim strankama, pa će ispasti da pomažem one koji su mi odiozni." Zato će, po načelu da se u politici bira "najmanje zlo", dati glas jednoj od lista za koje su sigurni da će prijeći prag.
Prvi dio je ozbiljna dilema za mnoge birače, i velika psihološka i socijalna barijera za svaku novu političku snagu. (Svaka "velika" stranka bila je nekad mala. Evo npr. Komunističku partiju Kine osnovalo je 12 ljudi. ) Ipak smo je uspjeli preskočiti na izborima za vijeća gradskih četvrti u Zagrebu svibnja 2005.. Tada smo bili, uz četiri "velike stranke" (SDP, HDZ, HNS i HSP) i njihove koalicijske partnere, te desetak nezavisnih, jedina stranka koja je osvajala mandate u vijećima. (i nakon izbora, rade! Pogledajte npr.: Nova Ves u raljama holdinga.)
Drugi dio ove izjave gruba je zabluda. Teško mi je shvatiti zašto je tako proširena, osim što etablirane stranke imaju interes, da ju šire. Pišem ovaj post prvenstveno zato, da to pojasnim.
Nikakvog "pripisivanja" dodatnih glasova strankama, koje su prešle prag, nema!Glasovi se raspoređuju među strankama koje su prešle prag proporcionalno broju glasova, koje su one stvarno osvojile.
Pretpostavimo da u jednoj izbornoj jedinici na izbore izađe 250.000 ljudi (realna brojka). Recimo da je njih 50.000, dakle 20% svih koji su izašli, dalo svoj glas listama, koje su osvojile svaka po manje od pet posto (odnosno 12.500 glasova) i nisu prešle prag. (To je također realno, prema situaciji na izborima 2003.) Nekoliko lista prešlo je prag, pretpostavimo radi jednostavnosti da su samo tri, pa da je lista A osvojila 100.000 glasova, lista B 70.000 i lista C 30.000. U raspodjeli mandata računaju se isključivo ti glasovi, koje su one stvarno dobile. Prema načinu raspodjele (po d'Hontovoj metodi), od 14 mandata lista A dobit će sedam, lista B pet i lista C dva mandata.
Dakle, dobivaju viši postotak u mandatima, nego što je u ukupno osvojenim glasovima. Međutim, da su oni koji su dali svoje glasove malim strankama ostali kod kuće i uopće nisu glasovali, raspodjela mandata bila bi identična.
Dakle, vaš glas je, istina, "propao" kada se radi o raspodjeli mandata, ali nije pomogao nijednoj drugoj listi, koja vam je antipatična!
A ako stvarno simpatizirate zelene ili neku drugu malu stranku odnosno listu, postoje tri razloga, da im ipak date glas.
1. A možda ipak iznenade, pa pređu prag? Pred izbore 2003. godine nijedna objavljena anketa nije predviđala da bi Hrvatska stranka umirovljenika mogla preći prag, pa je ipak ona osvojila tri mandata!
2. Ako ne pređe prag, ali osvoji respektibilan broj glasova (tri, četiri posto), počet će je uvažavati kako etablirane stranke, tako i mediji, i njihovo će djelovanje ubuduće biti lakše.
3. Ljude, koji rade na izgradnji stranke i političke opcije, koju ona predstavlja (zelene, u našem slučaju), bit će uspjehom ohrabreni, da marljivo rade do slijedećih izbora, kako bi još napredovali i prešli prag. (HSU je 2000. g. osvojila dva posto glasova ukupno u Hrvatskoj, na slijedećim su izborima to udvostručili.)
Dakle, nemojte deprimirani ostati kod kuće, dajte glas "malenima", ako su vam "veliki" odbojni! Ne "padajte" na zabludu, koju "veliki" potiču", da će vaš glas pomoći nekom drugom.
Ostaje naravno mogućnost da su vam jedna ili neke od "velikih" stranaka toliko odiozni (recimo, HDZ ili HSP), da želite pomoći realnu alternativu, "manje zlo" (recimo, SDP ili HNS). To je realno razmišljanje; ne mogu poreći da je logično. Ostaje ipak gore navedena prva mogućnost, o kojoj preporučam da razmislite: A možda "mala" Zelena lista ipak pređe prag!? Možda vrijedi riskirati?
|
- 05:31 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
24.10.2007., srijeda
Zagreb u srcu, kamenjar u duši!
Prvo gradi, onda ruši,
lovu vrti, sve se puši.
Zagreb u srcu,
kamenjar u duši.
Gradi se zgrada
Zagreb propada.
Dobro, dobro, priznajem: poezija mi baš nije jača strana. Onako, naišle mi dve rime, u pokušaju da izrazim jed i jad, što nam Zagreb pretvaraju u ruševine (zato "kamenjar"). Neposredni povod za ovaj post jest vijest, da se iznenada planira rušenje maksimirskog stadiona, u čiju su dogradnju već tolike pare ulupane, a projekt je od početka bio idiotski! Besmislena gradnja poslovnih prostora koje ni u bunilu nitko ne bi iznajmio pa da mu huligani (koje gradonačelnih tetoši) porazbijaju prozore i automobile.
Pojam "dijalektika" danas više nije popularan, a ima i razloga. Ali pogledajte, kako jedna pojava, dovedena do ekstrema, prelazi u svoju suprotnost! Neobuzdana pomama za gradnjom, motivirana samo time da se vrti lova i na razne načine ostvaruje zarada, prelazi u svoju suprotost, prelazi u raz-gradnju, urušavanje, rušenje. A to se događa u Zagrebu posljednjih mjeseci, na raznim stranama. Ruši se "slučajno", ali to je zakonita pojava. Moćici ne daju ni pol posto na glas javnosti, ne poštuju struku, ne brinu o stvarnim potrebana građana (ma da, još pet šoping centara u centru, to je sve što nam trebaI). A zaraditi se može i na rušenju, kao i na gradnji. Metropolom vladaju bahati prostaci koji barataju novcem sumnjiva porijekla.
Svoj pogled na gradogradnju zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izrazio je početkom ove godine u jednoj vožnji tramvajem, na način koji zavređuje ući u antologiju kao primjer načina razmišljanja pravog, odlučnog vođe, koji se ne da skrenuti sa zacrtanog puta. On će usrećiti podanike, makar i protiv njihove volje.
Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti što ja mogu izgraditi. Pička mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih jeb’o bolesne! Da njih slušam i pratim proceduru, ne bi se ništa gradilo. Trebala je biti još jedna prezentacija ovog projekta, ali nema više toga, mamu im jebem. Kreće se odmah u realizaciju projekta.
Ovo je objavio Večernji list 27. siječnja ove godine. Nikom ništa, naravno. Gradonačelnik je ispunio ono, što je obećao. Mijenjati će GUP svaka dva mjeseca, ako mu se prohtije. Poslušnici u gradskoj skupštini dići će ruke za sve.
Bila je riječ o projektu uništenja sadašnjeg Cvjetnog trga u Zagrebu, da bi se sagradio stariji i ljepši, povodom čega se bune nekakvi marginalci, koji su prikupili 50.000 potpisa. U prikupljanju potpisa i ja sam sa zadovoljstvom sudjelovao, kao i drugi ljudi iz Zelene liste. Tu se angažirala relativno snažna javna opozicija. Razulareni graditelji pikiraju također na svaku slobodnu zelenu površinu u gradu, nastojeći ugurati nove zgrade mimo minimalnih urbanističkih kriterija. Ista ta razularena gradnja pak ostavila je žive rane nesaniranih kamenoloma širom Hrvatske.
Gradi se bahato, "balkanski", točno onako, kako reče gradonačelnik, kojeg smo zaslužili: Tko jebe proceduru! I onda dolazi do uršavaja na sve strane. Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti koliko Bandić može sam! Centar grada propada u podzemlje, a podsljemenska zona klizi prema centru. Još malo, i imat ćemo gradske "nivoe", kao u stripu Nathan Never. Pa će uboga raja bez kučeta i mačeta biti tamo gdje i spada: u podzemlju, sa štakorima.
Dodati još treba da to nije pošast koja je nama zavladala preko noći. Samo je sada "socijaldemokratski" gradonačelnik do paroksizma edoveo ono, što je pripremio HDZ, uključujući Marinu Matulović-Dropulić i njenog supruga. Sjetimo se, ona je dvije godine vladala Zagrebom kao gubernator, jer tadašnjih predsjednik države nije htio prihvatiti rezultate izbora koji su na vlast u Zagrebu doveli jalnuške diletante i prodane duše!
Hm da, pa evo nam ih sada...
Da ne bi ostalo samo na stihoklepstvu, filozofiranju i stripovima, da citiram nekoliko arhitekata o ovoj temi.Krešimir Galović piše:Stihija tržišta nekretnina potaknula je stihijsku popunu prostora, što je naposljetku dovelo do stihijske arhitekture. (...) U nas trend će najdrastičnije doći do izražaja na primjeru grada Zagreba (...) Agresivnim odnosom prema zatečenu prostoru većina tih objekata bitno će narušiti gradsku jezgru. (...) Ekspanzija je praćena sve većim prodorom kapitala, mahom stranoga podrijetla.
Arhitekt i urbanist Radovan Delalle u knjizi Traganje za identitetom grada (1997.) pisao je o tome kako se, nasuprot tradicionalnoj gradogradnji koaj je gradila identitet Zagreba, »njegovu jedinstvenost i posebnost, po kojoj se razlikuje od svih drugih gradova«, na periferiji grada rađa korporacijski grad, grad bez identeta, »izgubljen u vremenu i prostoru kao i čovjek bez sjećanja«. To je bilo prije deset godina, a sada se bezdušne "korporacije" (odnosno, bahati "developeri") bjesomučno bacaju i na centar.
Arhitekt Mišo DunovićGradovi se grade generacijama a odluke o gradogradnji donose "kratkotrajni" ljudi ogrezli u korupciju i zaslijepljeni sjajem ZLATNOG TELETA. (...) Korupcija nije toliko pogubna na prvi pogled, u sadašnjosti. Crni novci se «peru» i vraćaju u novčarske tokove pa će vam ekonomisti to protumačiti kao «alokaciju resursa»!!!. Mafijaši postaju sve moćniji ali ionako je teško razdvojiti njihovu sraslost s političarima. (...) Korupcija je pogubna na duge staze, u gradogradnji naročito. Ona u svom temelju ima namjeru i realizira namjeru pogrešne odluke . Korumpirani moćnik (ovdje se misli na sve one koji ovlašteni od nas donose u naše ime odluke) «pogoduje» nekom ili nečijem parcijalnom interesu, nezakonitosti, lopovluku, svejedno.
Ima li šanse, da se nešto promijeni? Ima. Stalno se stvari mijenjaju. "Da bi pobijedilo zlo, dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa." (Sauron je mala beba za hrvatistanske političare.) Pa, maleni hobiti su ipak nadmudrili Saurona.
|
- 10:30 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
23.10.2007., utorak
Još jednom o slučaju Peratović
O hapšenju istraživačkog slobodnog novinara Željka Peratovića pisao sam prije nekolikog dana. To me je pogodilo iz tri razloga: osobno sam godinama radio kao novinar (i to "slobodni", tj. ne u radnom odnosu) i cijenim načela te profesije; Peratovića osobno poznam i uvjeren sam da je tim načelima odan, te sam zagovornik političke opcije koja zastupa načelo "aktivne demokracije" (Nema ekologije bez demokracije!), koja uključuje punu slobodu informiranja, pravo na informaciju, zaštitu novinarske profesije.
Eh da, pa kako smetnuh s uma , ima naravno i četvrto: Peratović mi je danas kolega kao bloger, i u ovom slučaju internetska, a osobito blogerska zajednica, ovdje i na pollitika.com, pokazala je uzornu solidarnost, i pokazala, da je politički čimbenik s kojim valja računati! Prekrasan primjer "aktivne demokracije"!
Nego, započeo sam ovo da bih kometira jučerašnji istup predsjednika
Stjepana Mesića: Optužbe Peratovića na moj račun su besmislene
Naravno da Mesić demantira optužbu da ima nešto s tim hapšenjem. Ima pravo na to, i nevin je, dok mu se ne dokaže krivnja. Ali i novinar ima pravo reći nešto na temelju indicija. Sumnjam, međutim, da Mesić zaista nije čuo za čovjeka koji ga argumentima (pa makar bile samo "indicije") povezuje s problematičnim radnjama i osobama. U svom stilu, Mesić ide u osobni protunapad: Istaknuo je da "ne želi demantirati neke koji ga napadaju, poput Dujmovića, Ivkošića, Margetića". "U te likove valjda i ovaj spada", kazao je." Poznam Ivkošića i Margetića (sreo sam ih kao novinar), čitam povremeno i Dujmovića. Postoji jedna vrlo bitna razlika: oni su komentatori jasno profiliranog (desnog) političkog svjetonazora, dok je Peratović istraživački novinar
vjeran svojoj profesiji. Objavljujje dokumente, a ne svoja mnjenja.
Uvjeren sam da i Mesić razumije tu razliku, ali je odličan demagog, pa Peratovića nastoji omalovažiti u društvo u koje ne spada. Glede mene, ta mi je razlika važna. Dakako da svatko ima pravo na komentiranje svih društvenih događaja (pa i ja to radim), ali istraživanje je stoput teže (radio sam i to, pa znam).
|
- 08:22 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
20.10.2007., subota
Hoćemo li se i mi "prodati" kada osjetimo vlast?
Kada razgovaram s ljudima i kažem da sam iz Zelene liste, jedne male vanparlamentarne stranke koja ide sama na izbore i želi se izboriti za sudjelovanje u vlasti, često čujem izraz potpunog razočaranja i deprimiranosti politikom, otprilike ovako: Ma svi su političari lopovi, vi možda još niste, ali pokvarit ćete se ćim se pruži prilika. Zavoljet ćete visoke plaće, službene automobile, čašćenja, provizije itd. i zaboraviti sve što ste pričali kada ste bili daleko od vlasti. Taj je način razmišljanja vrlo čest. Opće nepovjerenje ljudi u političare, shvatio sam prije četiri godine kada su bili parelamentarni izbori, zapravo ne pomaže vanparlamentarnim strankama, nego im odmaže. Jedan dio građana se posve odriče sudjelovanja na izborima. Drugi pak radije glasuju za one koje poznaju, iako im ne vjeruju, nego za neke druge,
Kako na to odgovoriti? Nikome čovjek ne može garantirati, ni za samog sebe, da će se eventualnim budućim iskušenima othrvati. Imao sa već prilike vidjeti, kako čak i malo vlasti učini da se ljudi "povampire"; ali vidio sam ipak i drugačije primjere.
U našu koristi, mogu navesti jedan argument; ljudi koji su pri vrhu naših listi, godinama su aktivni u građanskim borbama, i ostali su uporni u "poslu" koji zahtijeva mnogo napora, upornosti i građanske hrabrosti, a nisu se "prodali". Pa onda, postoji razumni stupanj vjerojatnosti da to neće ni ubuduće.
Spomenuo sam prekjučer, u članku Zelena lista i Zagora u Europi, prvog na listi u IX. izbornoj jedinici, Anđelka Parčinu, predsjednika udruge 'Rast Zagore. iz Lećevice. Oni svoju borbu uporno vode već tri godine, nisu se ni specijalaca prestrašili. Spomenuo sam ih ranije u članku o građanskoj neposlušnosti.kao odličan primjer. Suradnju s nama u Zagrebu uspostavili su kao građani s građanima, aktivisti s aktivistima; pogledajte članak Od Zagore do Zagreba: purgeri i Dalmoši zajedno za ekološku mudrost!
Mogli smo se lako "naći" i razumjeti zato, jer smo građani koje muče isti problemi, bez obzira što smo jedni u velegradu, a drugi na kršu. U dvije izborne jedice na čelu liste su dečki s Ferenčice, koji su tri godine vodili bitku (i dobili je!), da obrane jedan park u svom naselju od naleta destruktivne gradnje, čije posljedice zadnjih tjedana tako lijepo u Zagrebu vidimo. Bitka je započela iznenadnom neprijateljskom najezdom 2003., pogledajte izvještaj u Vjesniku o tome.
U šestoj izbornoj jedinici listu predvodi Nenad Horvatović, od svibnja 2005. član vijeća gradske četvrti Peščenica. Aktivan je na raznim temama, a naročito mu ide na živce spalionica smeća, pogledajte jedan izvještaj o tome.
U drugoj izbornoj jedinici, na čelu liste je Darko Stošić, koji ima i svoj blog. Uz druge svoje aktivnosti u stranci i van nje, on u posljednje vrijeme pomaže i ljudima iz Dubrave, koji imaju isti problem kao Ferenčičani prije četiri godine (jedan novinski izvještaj o tome).
To su neki. I drugi naravno imaju sličan "pedigre".
|
- 21:23 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
19.10.2007., petak
Novinar služi javnosti, a kome služe tajne službe?
Željka Peratovića upoznao sam 1990-ih kao kolegu novinara. Imao sam ga priliku sretati i s razgovarati u razdoblju 2000.-2001., u prvoj postavi tjednika "Fokus", kojeg je vlasnik Marinko Mikulić, u kojoj je on bio zaposlen a ja bio stalni suradnik. (Kasnije je ta ekipa rasturena kada je Mikulić odlučio radikalno promijeniti političku orijentaciju. Peratović je dobio otkaz, sud je odlučio da je to bilo nezakonito i da treba dobiti odštetu, ali evo za šest godina presuda još nije postala pravomoćna.) Posljednjih godina obojica smo blogeri, on naravno mnogo uspuješniji, tu je prebacio i osnovu svoga rada.
Teme kojima se on bavi, kojima se započeo baviti ubrzo nakon prvih novinarskih dana, kad je kao žutokljunac 1991. postao ratni izvjestitelj (a ja sam tada bio aktivan kao pacifist, dok su neki moji prijatelji bili u HOS-u, i ostali su mi prijatelji), nisu mi nimalo bliske. Tim se mučnim temama nema smisla baviti kao amater jer je nemoguće probiti se kroz naslage intriga i manipulacija. Tako ostaje jedino nada, da postoji netko kome možeš povjerovati da mu je stalo do prave istine, a nije sudionik u špijunskim igrama, koje su tako uzbudljive i glamurozne kada ih gledamo u filmovima i TV serijama, a tako jadne, otužne i banalne u stvarnom životu.
Na osnovu ono malo što ga poznajem, i ono malo više što sam njegovova čitao, zaključujem da je Željko Peratović prije svega "rasni" novinar, odan stručnim i etičkim načelima svoje profesije. Bavi se najtežim mogućim novinarskom poslom - vrlo je rijetki oni koji se u to usude upustiti, a još riježi oni koji ustiji opstati - i ostati novinari.
Njegovo uhićenje skandalozan je udar na novinarstvo kao profesiju i zaslužuje odlučnu javnu osudu. Posve je nevažno koji je bio pravi povod i kome je na žulj konkretno stao. Ne želim ulaziti u amaterske spekulacije o tome (radije gledam filmove, kad hoću tu vrstu zabave, a to i drugima srdačno preporučam).
Dakako, naša je dična policija opet pokazala svoju tragičnu profesionalnu nesposobnost (jedan od razloga što se tako ljute je vjerojatno i ljubomora na novinare, koji su u svojoj profesiji uspješniji). U srijedu ujutro upadaju Peratoviću u stan, a tek u četvrtak popodne dolaze na Novu TV i zahtijevaju, da se sporni članci maknu sa servera (Zaustavite internet! ) Dakako, da su ih gomile ljudi u međuvremenu več skinule i sačuvale i slale dalje. U ova dva dana pročitalo ih je daleko više ljudi, nego što bi to bilo da nisu bili izbrisani. A naravno i brojne druge dokumente i članke, koje je Peratović na svom blogu objavio.
Kao da pokušavaš curenje vode kroz rupu na brani zaustaviti tako, da srušiš branu.
U pitanju je sukob načela, povod je nevažan. Sukoba autoritarnog "državnog razloga" s etikom i poslanjem novinarskoga zanata. Novinar je, jednostavno, dužan objaviti sve informacije do kojih dođe, a smatra da je interes javnosti, da one budu objavljene. Ako državne službe smatraju da neke informacije ne smiju biti objavljene, neka se trude, da ih novinari ne doznaju. Ako loše rade svoj posao - novinari nisu krivi. Neka počiste u svojim redovima. Izvrsno komentira Inoslav Bešker (čiji komentar u cjelini preporučam za čitanje) Jadna je država koja ne zhna čuvati svoje tajne, nego bi to morali za nju činiti novinari, ucijenjeni zatvorom.
Novinar radi u interesu javnosti onako, kao što odvjetnik radi u interesu svojeg klijenta. Ako policija hapsi novinara zato jer radi svoj posao, to je jednako, kao da tužitelj ima pravo na sud tjerati branitelja. Bilo je nažalost takvih političkih sustava i ima ih i danas.
Da bi ga se kao novinara diskriminiralo, plasirane su optužbe da Željko Peratović zapravo djeluje kao agent britanske obavještajne službe MI 6, i namjerno širi lažne informacije u njihovom interesu i po njihovom nalogu. Ako imate dokaze da je tako drastično kršio novinarsku etiku i hrvatske zakone, gospodine Turek i druga gospodo, onda, molim, na sud s njim pod tom optužbom, a ne zbog nečeg desetog s čime MI 6 sigurno veze nema!
|
- 15:22 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
18.10.2007., četvrtak
Zelena lista u Europi, a i Zagora također!
Na Viječu (Council) Europske zelene stranke u Beču, stranka Zelena lista je, jednoglasnim izjašnjavanjem predstavnika stranaka članica, dobila status promatrača. Mali korak za Europu, ali veliki za nas! Nema puno hrvatskih stranaka, koje su članice ili barem promatrači u europskim stranačkom asocijacijama.
Nije bilo nimalo lako izboriti taj status. Prethodila je dugotrajna provjera ozbiljnosti rada: članstvo, struktura i procedure odlučivanja, sadržaj djelovanja, načela i njihova konkretna primjena. Kako je prije nekoliko godina ukinut status "kandidata", slijedeći korak treba biti punopravno članstvo. Imamo dobre šanse uspjeti u tome, prije nego što Hrvatska uđe u EU!
Osim primanja u zelenu europsku obitelj, Europska zelena stranka je na prijedlog Zelene liste jednoglasno donijela Rezoluciju o odlagalištu otpada na Lećevici u zaleđu Splita. Rezolucijom se traži od Europske komisije, Europskog parlamenta i Europske banke za obnovu i razvoj da prestanu nekritički podržavati taj projekt,te da istraže sve sporne aspekte na koje lokalni aktivisti već godinama ukazuju. (Pogledajte članak: Udruge i narod Zagore svojom kompetentnošću zagorčavaju život šarlatanskim tehnokratima)
Anđelko Parčina, predsjednik udruge 'Rast Zadruge (skrenuli su mi pažnju da je apostrof ispred "R" na početku imena: to je lokalni izgovor riječi "hrast", a ne "rastenje"), član je Zelene liste i nositelj naše liste u devetoj zbornoj jedinici.
Iako smo do sada na susretima europskih Zelenih bili samo "gosti", na našu je inicijativu u posljednjih nekoliko godina doneseno već nekoliko rezolicija: protiv projekta Družba-Adria, za veću participaciju civilnog društva u pristupnim pregovorima itd. (Pogledajte potpuni spisak u članku na alertonline.org.)
|
- 02:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.10.2007., utorak
Kako Al Gore nije postao predsjednik SAD
Nisam pratio događanja oko kandidature za Nobelovu nagradu za mir, pa me prije nekoliko dana iznenadila vijest da je dobitnik bivši potpredsjednik SAD, prije i poslije toga ekološki (enviromentalistički) aktivist i autor Al Gore. Prikaza i komentara ima dovoljno u svim medijima, pa ću dodati samo nešto iz osobnog iskustva, što može biti zanimljivo.
Kao čovjek lijevih političkih uvjerenja ("liberal" u američkom smislu te riječi, koji se razlikuje od europskog), podržavao sam, generalno, Billa Clintona, i demokrate nasuprot republikancima u SAD. Nadao sam se, da se republikanci nakon dva Clintonova vrlo uspješna mandata neće vratiti na vlast. Al Gore, Clintonov potpredsjednik, briljantni intelektualac, bio je kandidat na predsjedničkim izborima 2000. George W. Bush bio mu je antipod.
Međutim, na izborima se, kao kandidat bez šanse ali respektabilan, pojavio Ralph Nader, poznati borac za prava potrošača i protiv moći velikih kompanija. Njega je kao svojeg kandidata istakla Zelena stranka SAD. Glas za njega bio je naravno glas prosvjeda protiv krupnog biznisa, koji faktički kontrolira obje velike stranke. Na taj utjecaj koji biznis ima preko donacija, bez kojih je gotovo nemoguće prikupiti dovoljno novca da se ima šasne na izborima pobijediti (od lokalnog do saveznog nivoa), upozoravali su i upozoravaju mnogi kritičari, kako progresivni, tako i liberalni i konzervativni. (Jedan od meni najdražih je Joseph Stiglitz, dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju, bivši glavni ekonomist Svjetske banke koji ju je napustio i postao njen kritičar). Jure Grmić mlađi izraziti je ekpoent biznisa, Ali, pojavila se dilema na "progresivnoj" (lijevoj) strani političkog spektra: nije li zapravo i Al Gore to isto, bez obzira na svoju formalnu retoriku? Nisu li on i Clinton, čak i ako im priznamo neke dobre namjere, napravili previše kompromisa i time postali faktički zastupnici kompanija protiv malih ljudi?
Neki su zeleni tada smatrali da treba podržati kandidata Demokrata, ne ugrožavajući njegovu pobjedu. Zanimljivo je da je "progresivni" kandidat unutar Demokratske stranke, koji je bio istakao kandidaturu za predsjednika, (neki su se zeleni prijavljivali u izborne regisre kao kandidati da bi mu mogli dati podršku) bio "naše gore list", kojem se međutim sada baš nikako ne mogu sjetiti imena niti naći na internetu. No, on je ostao marginalan.
Zelena stranka je dakle podržala Nadera kao "trećeg kandidata". Međutim, kako se dan izbora primicao, bilo je jasno da će rezultat biti tijesan. Mnogi su smatrali da se Nadre treba povući i svojim pristašama preporučiti da glasuju za Gorea. Ja sam tada bio uključen na e-listu američkih zelenih, i pratio tu diskusiju. Nisam se miješao (ranije sam sudjelovao u nekim disusijama i utjecao na neke odluke), nisam bio siguran kako postupiti. NAder je mjesec dana prije izbora izašao sa obimnim dokumentom, u kojem dokazuje da se Gore "prodao" kompanijama i da zato ne želi odustati od sudjelovanja u utrci.
I tako, dogodilo se da je Nader bitno utjecao na izbore. Dobio je u SAD tri milijun glasova, tri posto, u nekim državama i više. Večina onih koji su glasoval iza njega glasovali bi, da je on odustao, za Gorea. Na kraju je u poznatom skandalu brojen glas po glas u Floridi. Nader je sigurno "odnio" Goreu dovoljno glasova, da osujeti njegovu pobjedu.
Stari problem odnsoa između principijelnosti i realističnosti u politici. koliko popuštanja i kompromisa smiješ napraviti, da bi bar nešto ostvario? Nema načelnog odgovora. I zato je praktička politika prije "umjetnost" nego "znanost". Pprogresivci u SAD i danas imaju slične probleme prema Goreu, iako se on možda od 2002. promijenio. Evo jednog kometara o tome.
|
- 10:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|