Pregled posta

Još jednom o slučaju Peratović

O hapšenju istraživačkog slobodnog novinara Željka Peratovića pisao sam prije nekolikog dana. To me je pogodilo iz tri razloga: osobno sam godinama radio kao novinar (i to "slobodni", tj. ne u radnom odnosu) i cijenim načela te profesije; Peratovića osobno poznam i uvjeren sam da je tim načelima odan, te sam zagovornik političke opcije koja zastupa načelo "aktivne demokracije" (Nema ekologije bez demokracije!), koja uključuje punu slobodu informiranja, pravo na informaciju, zaštitu novinarske profesije.

Eh da, pa kako smetnuh s uma , ima naravno i četvrto: Peratović mi je danas kolega kao bloger, i u ovom slučaju internetska, a osobito blogerska zajednica, ovdje i na pollitika.com, pokazala je uzornu solidarnost, i pokazala, da je politički čimbenik s kojim valja računati! Prekrasan primjer "aktivne demokracije"!

Nego, započeo sam ovo da bih kometira jučerašnji istup predsjednika
Stjepana Mesića: Optužbe Peratovića na moj račun su besmislene
Naravno da Mesić demantira optužbu da ima nešto s tim hapšenjem. Ima pravo na to, i nevin je, dok mu se ne dokaže krivnja. Ali i novinar ima pravo reći nešto na temelju indicija. Sumnjam, međutim, da Mesić zaista nije čuo za čovjeka koji ga argumentima (pa makar bile samo "indicije") povezuje s problematičnim radnjama i osobama. U svom stilu, Mesić ide u osobni protunapad:

Poznam Ivkošića i Margetića (sreo sam ih kao novinar), čitam povremeno i Dujmovića. Postoji jedna vrlo bitna razlika: oni su komentatori jasno profiliranog (desnog) političkog svjetonazora, dok je Peratović istraživački novinar
vjeran svojoj profesiji. Objavljujje dokumente, a ne svoja mnjenja.

Uvjeren sam da i Mesić razumije tu razliku, ali je odličan demagog, pa Peratovića nastoji omalovažiti u društvo u koje ne spada. Glede mene, ta mi je razlika važna. Dakako da svatko ima pravo na komentiranje svih društvenih događaja (pa i ja to radim), ali istraživanje je stoput teže (radio sam i to, pa znam).

Post je objavljen 23.10.2007. u 08:22 sati.