Dobro, dobro, priznajem: poezija mi baš nije jača strana. Onako, naišle mi dve rime, u pokušaju da izrazim jed i jad, što nam Zagreb pretvaraju u ruševine (zato "kamenjar"). Neposredni povod za ovaj post jest vijest, da se iznenada planira rušenje maksimirskog stadiona, u čiju su dogradnju već tolike pare ulupane, a projekt je od početka bio idiotski! Besmislena gradnja poslovnih prostora koje ni u bunilu nitko ne bi iznajmio pa da mu huligani (koje gradonačelnih tetoši) porazbijaju prozore i automobile.
Pojam "dijalektika" danas više nije popularan, a ima i razloga. Ali pogledajte, kako jedna pojava, dovedena do ekstrema, prelazi u svoju suprotnost! Neobuzdana pomama za gradnjom, motivirana samo time da se vrti lova i na razne načine ostvaruje zarada, prelazi u svoju suprotost, prelazi u raz-gradnju, urušavanje, rušenje. A to se događa u Zagrebu posljednjih mjeseci, na raznim stranama. Ruši se "slučajno", ali to je zakonita pojava. Moćici ne daju ni pol posto na glas javnosti, ne poštuju struku, ne brinu o stvarnim potrebana građana (ma da, još pet šoping centara u centru, to je sve što nam trebaI). A zaraditi se može i na rušenju, kao i na gradnji. Metropolom vladaju bahati prostaci koji barataju novcem sumnjiva porijekla.
Svoj pogled na gradogradnju zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izrazio je početkom ove godine u jednoj vožnji tramvajem, na način koji zavređuje ući u antologiju kao primjer načina razmišljanja pravog, odlučnog vođe, koji se ne da skrenuti sa zacrtanog puta. On će usrećiti podanike, makar i protiv njihove volje.
Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti što ja mogu izgraditi. Pička mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih jeb’o bolesne! Da njih slušam i pratim proceduru, ne bi se ništa gradilo. Trebala je biti još jedna prezentacija ovog projekta, ali nema više toga, mamu im jebem. Kreće se odmah u realizaciju projekta.
Ovo je objavio Večernji list 27. siječnja ove godine. Nikom ništa, naravno. Gradonačelnik je ispunio ono, što je obećao. Mijenjati će GUP svaka dva mjeseca, ako mu se prohtije. Poslušnici u gradskoj skupštini dići će ruke za sve.
Bila je riječ o projektu uništenja sadašnjeg Cvjetnog trga u Zagrebu, da bi se sagradio stariji i ljepši, povodom čega se bune nekakvi marginalci, koji su prikupili 50.000 potpisa. U prikupljanju potpisa i ja sam sa zadovoljstvom sudjelovao, kao i drugi ljudi iz Zelene liste. Tu se angažirala relativno snažna javna opozicija. Razulareni graditelji pikiraju također na svaku slobodnu zelenu površinu u gradu, nastojeći ugurati nove zgrade mimo minimalnih urbanističkih kriterija. Ista ta razularena gradnja pak ostavila je žive rane nesaniranih kamenoloma širom Hrvatske.
Gradi se bahato, "balkanski", točno onako, kako reče gradonačelnik, kojeg smo zaslužili: Tko jebe proceduru! I onda dolazi do uršavaja na sve strane. Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti koliko Bandić može sam! Centar grada propada u podzemlje, a podsljemenska zona klizi prema centru. Još malo, i imat ćemo gradske "nivoe", kao u stripu Nathan Never. Pa će uboga raja bez kučeta i mačeta biti tamo gdje i spada: u podzemlju, sa štakorima.
Dodati još treba da to nije pošast koja je nama zavladala preko noći. Samo je sada "socijaldemokratski" gradonačelnik do paroksizma edoveo ono, što je pripremio HDZ, uključujući Marinu Matulović-Dropulić i njenog supruga. Sjetimo se, ona je dvije godine vladala Zagrebom kao gubernator, jer tadašnjih predsjednik države nije htio prihvatiti rezultate izbora koji su na vlast u Zagrebu doveli jalnuške diletante i prodane duše!
Hm da, pa evo nam ih sada...
Da ne bi ostalo samo na stihoklepstvu, filozofiranju i stripovima, da citiram nekoliko arhitekata o ovoj temi.Krešimir Galović piše:
Stihija tržišta nekretnina potaknula je stihijsku popunu prostora, što je naposljetku dovelo do stihijske arhitekture. (...) U nas trend će najdrastičnije doći do izražaja na primjeru grada Zagreba (...) Agresivnim odnosom prema zatečenu prostoru većina tih objekata bitno će narušiti gradsku jezgru. (...) Ekspanzija je praćena sve većim prodorom kapitala, mahom stranoga podrijetla.
Arhitekt i urbanist Radovan Delalle u knjizi Traganje za identitetom grada (1997.) pisao je o tome kako se, nasuprot tradicionalnoj gradogradnji koaj je gradila identitet Zagreba, »njegovu jedinstvenost i posebnost, po kojoj se razlikuje od svih drugih gradova«, na periferiji grada rađa korporacijski grad, grad bez identeta, »izgubljen u vremenu i prostoru kao i čovjek bez sjećanja«. To je bilo prije deset godina, a sada se bezdušne "korporacije" (odnosno, bahati "developeri") bjesomučno bacaju i na centar.
Gradovi se grade generacijama a odluke o gradogradnji donose "kratkotrajni" ljudi ogrezli u korupciju i zaslijepljeni sjajem ZLATNOG TELETA. (...) Korupcija nije toliko pogubna na prvi pogled, u sadašnjosti. Crni novci se «peru» i vraćaju u novčarske tokove pa će vam ekonomisti to protumačiti kao «alokaciju resursa»!!!. Mafijaši postaju sve moćniji ali ionako je teško razdvojiti njihovu sraslost s političarima. (...) Korupcija je pogubna na duge staze, u gradogradnji naročito. Ona u svom temelju ima namjeru i realizira namjeru pogrešne odluke . Korumpirani moćnik (ovdje se misli na sve one koji ovlašteni od nas donose u naše ime odluke) «pogoduje» nekom ili nečijem parcijalnom interesu, nezakonitosti, lopovluku, svejedno.
Ima li šanse, da se nešto promijeni? Ima. Stalno se stvari mijenjaju. "Da bi pobijedilo zlo, dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa." (Sauron je mala beba za hrvatistanske političare.) Pa, maleni hobiti su ipak nadmudrili Saurona.