Sjaj Oriona
31.08.2010., utorak
POVRATAK MORNARA
|
vraćali su se premda ih je more zvalo pa. su samo odzivi pustolova zanoćili u toplom naručju valova vraćali su se u svoja tiha i spokojna prebivališta umorni od preteška bremena od nečovječna vremena vraćali su se u postojbinu svojih predaka u želji da stignu uoči velikih svetkovina i da narastu do sunca netom rođenih sinova vraćali su se ali su bili još orniji na nove plovidbe u neslućena sazviježđa |
- 07:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
30.08.2010., ponedjeljak
OPUSTOŠENI KRAJOLIK
|
nisu govorili glasom ptica urlali su da bi nadglasali vjetar i da bi se osvetili za muk zemlje koja ih je napustila kada su krenuli u pohode izraslom drveću u dnu jalovih prostora a htjeli su piti sunce na vršcima zaleđenih jela i zato su im riječi kosti crknutih riba i zato su im uzdasi nalik na zadah trulezi jer nisu ni slutiti mogli da se pustoš bliži krajoliku njihovih grobišta pa su tako ostali u svom nemogućju da budu vješti moreplovci i da sretno doplove u spasonosnu luku ucrtanu na karti srca |
- 01:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #
29.08.2010., nedjelja
GALEB VISINA
|
Jakovu Poliću eno stablo na vjetrini povija se i leluja eno more muklo stenje pred oltarom moćne hridi ali galeb ne boji se ni vjetrova ni oluja bez obzira na nož ljuti i na ranu koja bridi do dna srca umornoga do dna duše nesmirene jer da si se dao tmini i bez volje i bez nade možda bi se posustalo pri odluci da se krene u daljine po Ljepotu sve do Lorce i Granade išao si stazom sunca; u tebi je ona sjala suhim zlatom sna predivna na noćištu hladne jave pa je plavet Božjeg neba iz zjena ti obasjala opustjelu djedovinu nakon strepnje nakon strave gdje će stablo maslinovo iz pepela opet nići i gdje će se sretni galeb u visine opet dići |
- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.08.2010., subota
NEUMRLA PTICA
|
Vicku Zaninoviću posustasmo evo skamenjeni ledni na zgarištu zdravlja na pepelu nade jer načeti bolom a života žedni pitali smo srce je li ono znade kako ćemo opet snatriti o sreći i kako se orlu približit u letu kada zvijezde gasnu kad umiru riječi i kada se sunce skriva suncokretu no ipak smo ovdje u svjetlu i tami vezani za kamen s puno čvrstih niti i nikada pusti i nikada sami s morem ćemo trajat u vječnoj mu biti gdje nas neće budit oluje ni krici il' ćemo bit nalik neumrloj ptici |
- 04:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.08.2010., petak
SONET UTJEHE
|
Posvećeno nekim svojim kolegama pjesnicima iz studentskih nam godina u Zadru toliko smo puta posrnuli pali na putu do cvijeta Il' do ljute drače dok smo Bogu dragom puste dane krali i dok su nam ćaće zvali u orače digli bi se s mukom i krenuli opet posrćući žedni u zemlju ćupova i marili nismo da l' će biti propet bilo koji od nas poput zlog lopova na križ crnih grijeha jer bjesmo nedužni jer smo srcem htjeli pobratimstvo dúge ispod svoda siva gdje nas vjetri južni već odavno nose u prisutnost tuge i gdje ćemo jednom sasvim tiho pasti no iz našeg praha pjesma će izrasti |
- 00:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.08.2010., četvrtak
SAN GARCIA LORCE
|
uštap je evo i u snu mom, klizi snježnim stazama nebeskim a zorom dršće od mraza, zato sam u brizi dok ga rukama hvatam, prožet mňrom i dok mu trčim da ga dahom taknem na nizbrdici punoj zamki, pasti može se lako i da se ne maknem odakle želim s mjesečinom cvasti Bože, pošalji anđele sve one koji, čekajuć upute ti svete, dokoni stoje, svemirom nek zvone da se od lijepih zvijezda vijenac splete ukrug uštapa kad u moj san svrati i da se ona bar u sonet vrati |
- 00:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #
25.08.2010., srijeda
A VANI ŽIVOT, SUNCE
|
dok u svjetlost gledaš iza leđa te mrak posvemašan vječan poput hijene vreba prijetećim mukom sav ispunjen je zrak pa zbog čega čekaš kad izaći treba al još uvijek tu si kao da te zbuni mrak-uhoda što će svih nas kadtad naći jer jednako sudi i pažu i kruni uzalud se stoga mi želimo snaći kako sunce stalno nositi na licu samo mali okret i s mrakom smo jedno kad će nam iz zjena iščupati pticu s toliko lakoće i nimalo čedno hej izađi više iz mrkline ove vani život sunce možda tebe zove |
- 02:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.08.2010., utorak
MISTERIJ ŽIVOTA
|
dva visoka stabla odabravši strane pred dverima mraka izrasla u straže kao pleter gusti splele im se grane i sada se cvijeće i leptiri traže upornošću srodstva ispod tamna svoda jer susret im znači prepun pehar slasti isto što žednima u pustinji voda il stignuto jato zaostaloj lasti a leptiru jednom što mu tamo kroje naprosto se ići nije dalo dalje kakve mu se misli u pameti roje ne misli li valjda da mrak ima ralje kad mu svjetlost nudi stotinu divota no tamo je ipak misterij života |
- 03:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.08.2010., ponedjeljak
KONAC LJETA
|
negdje cvrčak struže po napukloj struni titranje nam šljunka ne zatvara oči raduju se vali svojoj bijeloj kruni a sunce se eno sa sjenama roči negdje grana dršće negdje ptica kruži tražeć jato plaho na krovu il žici kupač s morem hladnim sve manje se druži a nad sikom tužni galebovi krici nagovještaj šalju da je konac ljeta i za nas i ptice za stabla i travu pa otuda sva ta sad u nama sjeta što zaprijeti zebnjom izgubljenu mravu i što lišću stade gasit svjetlost zjene tä suše se smokve i crne se sjene |
- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
RIBIČ
|
sam je na obali gdje odavno čeka da mu krv užeže i srce uzbiba na udici nade primamljiva meka i da ga ushiti lijepa srebrn-riba sav nad morem nagnut s glavom u dubini samo jedno misli samo jedno snatri strašću fanatika kako će lubini ponovno se peći na njegovoj vatri pa neka se goste Bog i crni đavo a on će bit sretan kao nikad prije al po svemu sudeć proći će rđavo i još jedna vječnost što u sebi krije zamke lošeg dana kad je sav ljut na se eno ga bez glave i bez riba zna se |
- 02:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.08.2010., nedjelja
IZVAN SEBE
|
vidio si strašnih stvari i čuo si lepet krila zakašnjelih malih ptica u smiraju topla dana i gledao pun divljenja u krtica moćna rila kad su sunce premještali u dvorove svog bezdana a sad poput tata viseć u muk neba dižeš ruke al ne zoveš glasom zemlje koja zdravlje kiše žudi već orkanom gnjeva ridaš što ostavljaš tihe luke i što strasni zov pučine brodove ti sna ne budi vraća li se jeka vriska iz njedara gluhih gora dopire li kletva gorka do spokojstva gordih pasa da li seže lanac bola do dubokih tamnih mora i da li će za te ikad proklijati zrno spasa suvislosti teške zborim kada o svem pitam tebe obezglavljen sav si eto i izvan si samog sebe |
- 00:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.08.2010., subota
INKUB
|
najprije je slutnja što se u dnu duše mog umornog tijela kao mora javlja a sklopim li vjeđe da me manje guše nevidljive šape pune divljeg slavlja iz mračna mu oka fosfor žudnje gori i narasta u snop užarenih strijela koje u san hitne da zvijezdu umori na azurnom nebu dobrog Arijela dugi vrat i njušku s poda u tren digne no uzalud strah moj vjeđe jače stisne u bezumnu bijegu svejedno me stigne i oštre mi kandže u dušu zatisne a kad se oglasi glas jutarnjih zvona on je opet slutnja dah kameleona ________________________________ inkub - mňra, teška misao, briga, zloduh |
- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.08.2010., petak
POKOJ DNA*
|
već noćas nam treba odgrnut zastore i krenuti smjelo u dubinu snova već noćas nam treba u svijetle prostore prosut rđu budnih s preteških okova al ako smo sami u sivilu jave pa ne znamo kuda izvan ovog kruga dozovimo ptice da srcem dojave kako ćemo k svjetlu kraj maglenih pruga jer moramo doseć nebo svoga uma samo mu do vrha valja znati ići a utrta puta kroz neprohod šuma kadri nismo naći, zato treba sići duboko u ponor u korijenje sna gdje se svjetlost rađa i gdje je pokoj dna ___________________________________________ * Ovih osam soneta, naslovljenih prema umjetničkim fotografijama braće Ante i Zvonimira Brkan iz Zadra, s titulama ekscelencije FIAP-a, zapravo su moja poetska viđenja tih njihovih ostvarenja. |
- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.08.2010., četvrtak
POSUSTALE PTICE
|
Pjesnikinji blistavih balada Ivki Marinović u tebi su noćas posustale ptice izgnanstvo je samo utjeha za jake visoko se dići do sunca litice kadra su nam krila, nisu, nisu štake i vjetru znaš ime kad ga ovdje nije miris püti čuješ kad te davi tama a vjeruješ kiši da se spektrom smije rane su još veće tamo gdje si sama istinita varko, ti razumna ludo ne silazi dublje u sazviježđu budi odatle do pjesme ne zbiva se čudo vihore sad snažne u krvi probudi i stigneš li sebe u odlučnom letu ćutjet tek ćeš tada slavlje u svom svijetu |
- 01:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #
18.08.2010., srijeda
NEMILOSNO MORE
|
strepim pred tobom ja u svakom trenu kao pred kraljem u blistavu ruhu i kad si tiho i kad vjetri krenu bestidno vjerni bezumnu zloduhu pomamni galop zrcala ti skrši pa mru zvijezde u naraslu bijesu daviš i gutaš, samo hrid gle strši iznad poraza u modrome lijesu zaskočit tebe u vrijeme skrivača (da me ne skončaš uz kraljevske skute) budnost to može a ne muk spavača koji ne stigne uroniti ú te no strah u meni svejedno još osta za sonet ovaj i malo i dosta |
- 23:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
17.08.2010., utorak
SONET O SLUTNJI
|
znam za svjetlo rubin krvi u kostima ove noći znam za pticu cvijet sprženi u groznici u plamenu i za srnu mrtvu nadu što mi ispi do dna oči pa se mučim pa se davim tražeć zlato u kamenu al se vraćan osakaćen za godine u pepelu i za divna uskrsnuća na rukama topla sunca ne dotakoh ja sazviježđe te sam i sad na raspelu i teške me rane peku i umorna duša bunca izmoždeno visi stablo u nedogled sežu muke a oblaci nakotiše čudo jedno crnih suza o hoće li crvi ikad rastočene vratit ruke i hoće li ključar ikad naći ključe ovih uza čujem more vatru duha u daljini kako tutnji od iskona ja se jao ostvarujem u zloj slutnji. (Sonet je ovaj napisan još u ona davna olovna vremena) |
- 03:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
16.08.2010., ponedjeljak
ODSUTNOST PTICA
|
u prostore duha ne svraćaju ptice a izvan im pjeva ne mogu se snaći pa dokle nam žbiri još rastežu žice blago nebo pitam o kada će zaći ova mučna mora za vrhove bola sto mi grud sapinje i grlo mi koči pa ne rastem bučno do pjesme sokola već u gustoj magli ja zatvaram oči da ne vidim safir u krvi i kalu da ne vidim munju kako sažge žrtvu da ne vidim sunce raspeto na valu nakon što mu ponor zgrabi dušu mrtvu presahla je grana za uzlet u tami ah bez ptica žarkih svi smo tako sami |
- 03:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.08.2010., nedjelja
NOCTURNO
|
psi u meni noćas dobroćudno laju osupnuti bljeskom mjeseca u vodi što pučinom neba polagano brodi dok oblaci budni nečujno veslaju a kad se umore samo tiho reže i ne bruse zube (to kurjaci čine) prožima ih do dna blagost mjesečine loveć ih ko ribe u srebrne mreže pritaje se na čas u krupnim zjenama skamenjeni čudom ubrzo se tope ne otkrivši ipak mjesečeve stope a onda se spletu u hladnim sjenama i ponovo lajuć svi u vodu skaču al gle! nigdje traga čarobnome tkaču |
- 01:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.08.2010., subota
ZATOČENIK
|
zatočen u sjeni skamenjena stabla dugo tražim izlaz jer izići treba al je na raskrižju izblijedjela tabla te me sa svih strana polip straha vreba no zašto se plašim kad uspravno kročim i zašto me muče obale bez luke ako mi krv jedro? i kako da sročim korijenje oluja i tihe jauke čekajući tako da se vrati jeka pred škiljavom strepim sablašću praznine na pučini bola tko će naći lijeka ubiše me davno svirepe tišine i evo me sada pokraj mrtvih trava gdje umjesto pjesme samo niče strava. |
- 23:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #
13.08.2010., petak
SAN GARCIA LORCE
|
uštap je evo i u snu mom, klizi snježnim stazama nebeskim a zorom dršće od mraza, zato sam u brizi dok ga rukama hvatam, prožet morom i dok mu trčim da ga dahom taknem na nizbrdici punoj zamki, pasti može se lako i da se ne maknem odakle želim s mjesečinom cvasti Bože, pošalji anđele sve one koji, čekajuć upute ti svete, dokoni stoje, svemirom nek zvone da se od lijepih zvijezda vijenac splete ukrug uštapa kad u moj san svrati i da se ona bar u sonet vrati |
- 23:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #
12.08.2010., četvrtak
VODE
|
i narast će vode iz utrobe tmice što oduvijek vreba da nam zjene smrska dići će se uvis sve do grla ptice beskrajna i gladna ta strvojed mrska zadavit će travke i poklati mrave ugušit će cvrkut u snovima grana a crni će polip krakovima strave naseliti prostor neizmjernih rana eno ruke vape, zvone katedrale al jeka im neće nadvisiti vode eno nebo čeka, čeka sunce ždrale al umjesto riba lešine se plode jer vode su kobne kada s uma siđu tad i meni sasvim, sasvim blizu priđu |
- 20:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ZLODUH
|
I dobru i zlu samo krv je kriva Tin Ujević zloduh zube oštri ponad sivih voda žedan jezik plazi u lice svemira gle! korakom strojnim po kostima hoda i munjama gradi kolijevke nemira i sažiže biljke i čerupa ptice u zaletu divljem novu snagu stiče i pustoši snove i ruši litice pa nam iz pepela crno stablo niče dok ugrizi smrti u dnu srca peku pitamo se bolom zar nade još ima Veronikin rubac za suze što teku poruga je otkad vrisnu Hirošima jer kad čovjek poče da bespućem brodi toga časa krvi ti zloduha rodi. |
- 01:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.08.2010., srijeda
KAMEN
|
evo kamen raste i u beskraj stremi bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba nikom se ne moli da mu doček spremi jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba neranjivu dušu u žilama nosi i na zlatnu tronu nikad se ne jada pa zbog čega Sizif kamenom prkosi kad mu s vrha nade na dlanove pada što smo u vremenu? kamen vječnost diše ponizujuć davno sasušene kosti i dok vrište vjetri i nariču kiše u njegovu carstvu prolazni smo gosti ogrnuti dronjkom il raskošnom togom eno ga u slavi! padnimo pred Bogom |
- 01:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #
10.08.2010., utorak
BAJKA IZA SEDAM GORA
|
Miji Džaji često pustoš vidiš na zadnjoj stanici u razrokoj zvijezdi varku putokaza i stog pružaš ruke u strašnoj panici nagnut tijelom smrtnim nad raljama jaza al svejedno kušaš na goleti duha sazdat dvorac divan da nadraste vrijeme al za eho neba čula su ti gluha pa uzalud pada sve neplodno sjeme u stostrukom sebi kako ćeš se snaći žedan sebe sama drugim se napajaš dozivaš se gnjevom da se možeš naći u snima se samo sa zvijezdama spajaš dubinom ti prijete i najplića mora dok se tješiš bajkom iza sedam góra |
- 13:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
08.08.2010., nedjelja
OBEĆANJE MORA
|
Sa zaklanom pticom u sleđenoj zjeni pred velikim morem na koljena podam a pučina divlja svemoćno se pjeni no gdje mi je snaga da se pjesmi nadam krikom sebe zovem i tonem sve dublje bližeći se cilju krvoločna tigra ne dopiru dovde spasonosne trublje dok se vječno more mojom sjenom igra duboko u pijesku. prsti mi se grče mrtvi galeb više ne sanja visinu jer valovi zvijeri u susret mi trče i vuku me žalom kao naplavinu pa zašto sad čekam da se čudo zbije kad pučina riče i pasji se smije? |
- 23:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
07.08.2010., subota
DOZIVANJE MORA
|
Ovaj je sonet nastao kada se poznati književmk i moreplovac Joža Horvat one davne (1965.) godine iz Malog Iža svojom "Besom" otisnuo na široka i daleka mora s namjerom da oplovi svijet. Tada je u nekim našim novinama bio objavljen brzojav podrške Ive Andrića. Veliki mu pisac tom prilikom, zacijelo više oduševljen nego zabrinut, naprosto kliče: "Sretno, Joža, i pozdravi mi Orion!" Jer se ovo sjajno, ustvari "najljepše zviježđe na sjevernom nebu", može vidjeti samo ako "zakoračiš" u ocean (dok se iz naših širina vidi jedino zimi). Joži Horvatu Evo me o more raspni me na valu nek uz tvoju snagu i moja naraste jedino ću tako do Jone na žalu da me bűdi sunce i raduju laste podno pustog neba u prisustvu groba evo me vladaru svih mojih sto čula o smiluj se Bože na sputana roba da ne trune više u urni rasula primi me u carstvo svojih obećanja i vjetrove dobre nastani u meni neka budno paze da duša ne sanja (jer snovi su vječni grobari u zjeni) nek pokrenu tvoja uraganska zvona i neka me hitnu u sjaj Oriona |
- 23:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
RIJEČI
|
Krv se opet sprema oploditi riječi mada plimom prijete zatrudnjela mora al pred ciljem uvijek hrid mi se ispriječi pa je lomim evo dugo do umora izvan svoje biti tek sluteć putanju što je srce crta u prostoru bola. riječi, budi jedro u ovom plutanju i ne daj svog sjaja u sjenu jarbola utopi se moćna u virove snage i nabrekni plodna i kloni se staza jer tako se ide među zvijezde nage gdje nestaju međe slučajnih oaza i gdje svjetlo pjesme nadvisuje vrijeme tamo riječi moja baci svoje sjeme! |
