Sjaj Oriona
29.08.2010., nedjelja
GALEB VISINA
|
Jakovu Poliću eno stablo na vjetrini povija se i leluja eno more muklo stenje pred oltarom moćne hridi ali galeb ne boji se ni vjetrova ni oluja bez obzira na nož ljuti i na ranu koja bridi do dna srca umornoga do dna duše nesmirene jer da si se dao tmini i bez volje i bez nade možda bi se posustalo pri odluci da se krene u daljine po Ljepotu sve do Lorce i Granade išao si stazom sunca; u tebi je ona sjala suhim zlatom sna predivna na noćištu hladne jave pa je plavet Božjeg neba iz zjena ti obasjala opustjelu djedovinu nakon strepnje nakon strave gdje će stablo maslinovo iz pepela opet nići i gdje će se sretni galeb u visine opet dići |
