|
Sjaj Oriona
29.11.2012., četvrtak
ĆUTJET ĆEŠ LJUBAV …
„Izdrži srce
ostani vjerno sebi
i korijenju
ali rasti
izrasti iznad
horizonta prolaznosti
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san.“
Dijana Jalčić- Starčević
Blogerki dinajina sjećanja
da bi se dušu opilo ljepotom
iz njena srca valja piti riječi
jer svaka je pjev i svaka liječi
a ne stigneš li opet si za plotom
ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom
izdrži srce i kad je kraj svijeći
svjetlost će zgasnut i ti ćeš puzeći
tminom ogrnut skroz zalutat potom
ali ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si
časne i tople s nebom udružene
eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi
i kada plane grimiz predvečerja
ćutjet ćeš ljubav što te sretnog nosi
|
18.11.2012., nedjelja
KAD ZAPRIJETE ...
Foto: Ljiljana Dobra
čudna li vâla što te pjenom mazi
počev od nogu do vrha litice
zbog čega su se razletjele ptice
dok sunce eno u mir svoj silazi
da bi ti zorom treptale u snazi
otoka dragog opet trepavice
jer su ti i sad zjene žeravice
neka ih takvih čak da su na stazi
naum pauka između dva zida
ponori tmine il' jauk trudova
al' plašim li se ubojita brida
sokoliš dahom me usnulog cvijeta
kao lađara blagoslov sprudova
kad zaprijete godine i sjeta
|
13.11.2012., utorak
CVIJET NAD RAKOM
Foto: Ljiljana Dobra
probudila si u meni spavača
usnulog davno na suncu kadulje
probudila si otok što već dulje
i od pamćenja čeka svoga vrača
voljom si jačom od gromada trača
tvrdoglav vjetar sa sabljama rulje
svela na sveto maslinovo ulje
a bijes mora – na krotka igrača
stog sam te zdušno kitio sonetom
jedinim blâgom krepko-zlatnog zrnja
iz kog će sjati svjetla stabla svijetom
da mu eoni ne zaprijete mrakom
u krajobrazu posvemašnja trnja
da riječ boljeti bude cvijet nad rakom!
|
11.11.2012., nedjelja
BARJAK CILJA
PRIPOMENA
S obzirom da se pjesme, no posebno soneti, ne pišu kao kad se bere voće na voćkama – pružiš ruku i evo ti šljiva, jabuka, kruška ili, kažem, bilo koji frut, kako bi se to na školju mog rođenja reklo. Hod do pjesama je hod po mukama, često i uza svu našu volju, i uza sva naša htijenja. Hoće se, ipak, ono nešto više, pa zvali mi to nadahnućem ili pak inspiracijom – badava nam je ako pjesmi nismo na tragu; ako joj nismo na žulj nagazili da vrisne i da se – odazove.
Naime, već sam bio postavio ovaj sonet. Međutim, kako je naišao, u kontinuitetu i četvrti po redu mi sonet “Dotle mu srcem” u zamišljenu ciklusu, posvećenog jednoj čestitoj dami i sjajnoj poetesi, a uz dogovor mog izuzetnog prijatelja i poete Ivana Vidovića, sonet sam ovaj bio spremio sa strane, kao i sam njegov, Ivanov, izvanredno umni i krajnje emotivni komentar, pa evo sada i soneta i komentara:
Pjesniku Mili Klariću za 80. rođendan
zamišljam život stabla kojega vjetri tuku
čim šune im u glavu kakvu napravit psinu
primjerice skršiti granu krhku mu ruku
a čijom će pak glavnjom u čas raspršit tminu
zamišljam život-žrvanj koji sve redom mrvi
osim Onoga iznad koji vječito čuči
u svemu što jesmo i kad nas dokrajče crvi
blažen je onaj tko Mu smisao skroz dokuči
ali sve dok smo ovdje sa svojim trošnim snima
i s onim što san nije nego je ljuta zbilja
kad pjesma trnjem cvjeta i kada nam na dnima
bisernicu usnulu punu žarkog obilja
valja iznova budit usprkos Zlu i Zlima
dok će svekoliki Bol bit barjak i tvog cilja
(Zadar, 27. listopada 2012.)
A komentar ovaj o ovom sonetu itekako je zaslužio biti objavljen na ovom mjestu - kao dio posta!
Iako ga stalno "vjetri tuku", iako "krše granu mu ruku ..., ŽIVOTA "glavnja" raspršuje tminu. Život je vječna oporba zlu, "žrvanj koji sve redom mrvi" i nema nam druge nego se opirati crvima. "Blažen je tko mu smisao skroz dokuči."
Kad prijatelj prijatelju kaže da "bisernicu usnulu valja iznova budit usprkos zlu i zlima", osjećamo, čitamo, čujemo i uzvikujemo na usta mučenoga Bogočovjeka kako će "svekolika bol bit barjak i tvog cilja."
Biblijska, kršćanska nit od prvog do zadnjeg stiha provlači se sonetom, jasno i neskriveno stvarajući klupko grumena boli i tuge ovozemaljskog, ali i iskrenog ohrabrivanja.
"Pjesma trnjem cvjeta", "bol je barjak cilja...ali pjevati treba do susreta s Njim-u sebi (u nama) i na izlazu iz tunela.
Misli u sonetu kazivane su vrlo nemirnim ritmom unutarnjeg sonetnog koračanja. Dugi stih (četrnaesterac) obojen je svečanošću, slavljrnjem boli i trnja, s jedne strane, i uspravnog života, uz to.
Ovaj sonet jedinstven je dar za rođendan prijatelju koji je cijeloga života (i još jest) bio na usluzi Čovjeku, ublažujući mu boli, kidajući mu trnje i budeći bisernicu.
Pridružujem se čestitkama.
O "Božanstvenosti kista" kad uzmognem. Sretan ti rođendan!
Ivan Vidović
(Stankovci, 30. listopada 2012.)
|
05.11.2012., ponedjeljak
DOTLE MU SRCEM ...
Foto: Ljiljana Dobra
znam da si iza, slikom zanesena,
drukčija od svih što te krišom prate
uz izliku im da usput tek svrate
gdjeno si cvjetna nebom prekrivena
i gdje se spremaš rosom umivena
poljupcem srca onog kog ti krate
darovat sebi kad se laste vrate
ili kad ljiljan procvjeta iz vena
ali već zna se što se htjelo reći
ni mjesec više ne skriva sve tajne
nit stabla rasti više tko ne prijeći
dok se s otokom uz huk mora grliš
pa dokle more njiše zvijezde sjajne
dotle mu srcem ti iznova hrliš
|
|
|
< |
studeni, 2012 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (4)
Svibanj 2011 (13)
Travanj 2011 (14)
Siječanj 2011 (25)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (19)
Rujan 2010 (17)
Kolovoz 2010 (27)
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
U ovom blogu, kojega nazvah "Sjaj Oriona", želja mi je, prije svega, prezentirati svoje pjesme koje sam već ranije napisao ili ću ih u tijeku trajanja ovog mi bloga, napisati. Prevladavat će ipak moji davnašnji, sadašnji i budući soneti. Uz njih, ponekad ću posegnuti i za kakvom svojom poetskom prozom.
Dakako, zamolio bih sve one koji su pjesnički nastrojeni, da uzmu učešća na stranicama ovog mi bloga. Svaki je dobronamjerni suputnik itekako poželjan, jer bez njih, više ili manje darovitih, napor bi ovaj moj bio gotovo uzaludan.
Sjaj Oriona
|
|