Komentari

sjajoriona.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • maslinapjesmaloza

    Još jedanput pridružujem se čestitkama za Milin osamdeseti rođendan, želeći mu put zdravlja i zadovoljstva.
    Pozdravljam obojicu prijatelja pjesnika: Roka Dobru i Milu Klarića!

    avatar

    11.11.2012. (19:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Patnja
    Moja velika tuga
    su ljudi
    koji to nisu,
    a moja neizmjerna radost
    su djeca
    dok to jesu.
    Mile Klarić

    Njegov stih i vaš sonet…tragovi u beskraju…neopisiva ljepota pjesništva koja nas poziva da pustimo doživljaj da teče svojim prirodnim tokom…da ne prelijevamo u njega kapi gnjeva jer poezija je lijepa i kada je puna boli i prepuna tuge…kao potoci ljubavi se granaju vaši soneti dragi pjesniče…vaša ljubav prema pjesnicima iskri ljepotu i dobrotu…ne dozvoljava nastajanje pustinje u srcima…niti klijanje sjemena bijesa…poziva na uranjanje i trajanje u poetici življenja…hvala vam...:-))

    avatar

    12.11.2012. (08:39)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    maslinapjesma loza - vrli mi i dragi prijatelju Ivane,
    i ova tvoja ponovljena čestitka prijatelju nam i poeti
    Mili Klariću, kao i tvoji nadasve iskreni pozdarvi,
    a koje si uputio i Mili, i meni, neizmjerno govore o
    tebi - i kao čovjeku, i kao prijatelju, ali i kao pjesniku
    koji uvijek pronađe onu pravu i sugestivnu riječ koja
    osokoljuje, snaži i liječi dušu ...

    Hvala ti u ime Milino i moje, prijatelju!

    dinajina sjecanja - Draga i plemenita naša poeteso Dijana,
    Vi ste, opet, cijeli jedan sretni splet poetsko-emocionalnih
    i racionalno-refleksivnih percepcija i pristupa istima, tako
    da ste, u kontinuitetu, sjajno prihvaćena od tolikih na
    blogosferi.

    Hvala i Vama na ovom komentaru kojega nije, jasno, mogao
    mimoići poetski pristup, s onim gotovo gnomskim stihovima
    pjesnika Mile Klarića iz druge njegove pjesničke zbirke
    „Razapeti život“, izišle 2008. godine.

    Naime, pripremajući mu ovu knjigu za tisak, nisam mu,
    istina, napisao recenziju uslijed toga jer su se ljudi od
    pera, a pjesnici i prijatelji mu (Zlatko Tomičić, Joja Ricov
    i Pavao Despot) naprosto natjecali da mu ju napišu, pa je,
    tada, imao tri recenzije koje su mu u netom spomenutoj
    zbirci bile objavljene (Zato sam mu napisao Bilješku o piscu,
    a koja je, kasnije, poslužila za članak o njemu na Wikipediji.
    Inače, napisao sam i u svojoj knjizi „Epistole“ objavio osvrt,
    odnosno epistolu, na njegov pjesnički prvijenac „Suze za
    najljepšu“, a koja je izišla 1998.)

    Začuđuje, također ugodno, i Vaša obaviještenost o pjesnicima
    i njihovim pjesmama, te ste ono, najprije, jedan moj sonet
    „Drage lađe riječi“ iz zbirke mi „Zlato moga praha“ (2008.)
    objavili na mom blogu, dok ste , evo, ovaj put posegnuli za
    gore spomenutim Milinim stihovima!

    Hvala Vam još jednom i sretno!

    avatar

    12.11.2012. (22:27)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    Presvijetli Sjaju Oriona,
    Sa zakašnjenjem, sretan rođendan tebi i tvojemu prijatelju Mili!

    Fini ritam dugog i mirnog četrnaesterca - znalački je izbor za spomen na visoke godine tvojega prijatelja. Mene osobno razveselio je, kod tebe inače rijetko, kršenje pravila cezure, kao u prvom katrenu:

    "primjerice skršiti granu krhku mu ruku"

    Vrlo dražesno. Kod Nazora se može naći slično!
    Kod mene - u izobilju.

    avatar

    13.11.2012. (09:32)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Adame, zaboga, pa ti si opet na mom blogu! Lijepo i neka te!
    A što bi imalo značiti da si sišao s face-a ili se pak ponovno
    popeo na litice bloga?! Ono se ne kaže uzalud da se zločinci
    vraćaju na mjesto zločina. I Raskoljnikov se vratio, sjećaš li se?

    No, kamu krivo, komu pravo, ali ti si mi (a i na facu sam ti se
    već odavno naviknuo!) uvijek - vedrina uma na mom blogu,
    jer se ne mijenjaš i jer si, dakle, uvijek onakav kakav i jesi ...

    Nego, s obzirom da postoje i ove i one; i ovakve i onakve utjehe,
    (sjetimo se, usput, one Mićanovićece "utjehe kaosa"), pokušao
    sam ovim "rođendanskim" sonetom prijatelja Milu Klarića, inače
    liječnika (otorinolaringologa) po struci, a po vokaciji poetu, ako je
    to uopće moguće, utješiti (" ... glavnjom u čas raspršit tminu",
    odnosno "bit barjak i tvog cilja") nakon što su mu kolege liječnici,
    u jednoj zagrebačkoj bolnici, "prepilali" nogu visoko iznad koljena!) ...

    Hvala ti na đentlmenskoj vokaciji i na lucidnoj primjedbi o
    namjernom mom kršenju pravila cezure (da se, jednostavno,
    razbije monotonija besprijekorna ritma, presvijetli!)

    avatar

    13.11.2012. (14:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...