Pjesnikova VILA može sve, Vila koja struji krvlju, koja poskoči na svakoj kaskadi, koja igra u srcu i ne da mu stati, Vila koja Pjesnika uspavljuje u stvaralačke snove i budi ga iz klonulosti i posustalosti.
Snaga Pjesnikove Muze izrazita je u prvoj strofi: Pjesnikova bi duša odavna šetala nebeskim šetalištem da nije Viline ljubavi i Pjesnikova oduševljenja!
"I ne dotaknem li te, ja sam sretan jer te ćutim i grlim u ponoru svom." (I.V.)
Cijeli je sonet gradacija, pojačavanje značenja, snage i svemogućnosti Vile: od "buđenja spavača i otoka", preko žestine tračeva koje Vila "svodi na sveto maslinovo ulje", do svijetlih eona u krajobrazu i Tinova "krina" nad rakom.
Pjesnik kojega Vila nadahnjuje, Pjesnik kojega Vila brani, hrani i uzvisuje...može i smrt nadvladati!
Pjesnikova djela, Pjesnikova plemeniti način života, Pjesnikova bezazlena duša i Pjesnikov stvaralački duh nadmašuje sve tegobe:
Život je "riječ boljeti", trnje, oštro kamenje i strijele opakih koje se zabadaju u sve pore Čovjekova tijela. Ali može li se do zvijezda i (s)pokoja bez trnja? Ne može!
Pjesnik je cijelim bićem i duhom tu, na i u svom Otoku, u svom svijetu koji, tražeći smisao života, kroči za i sa svojom Vilom-ljubavi do kraja, I ne boji se zaborava, poput Zoranića, Petrarke, Ujevića..
Život je "riječ boljeti", trnje, oštro kamenje i strijele opakih koje se zabadaju u sve pore Čovjekova tijela. Ali može li se do zvijezda i (s)pokoja grobnoga bez trnja? Ne može!.
Pjesnikova djela, Pjesnikov plemenit način života, Pjesnikova plemenita duša i Pjesnikov stvaralački duh nadmašuju sve tegobe:
",,,da mu eoni ne zaprijete mrakom u krajobrazu posvemašnja trnja da riječ boljeti bude cvijet nad rakom."
14.11.2012. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maslinapjesma loza - Raspjevao si se opet i o ovom najnovijemu mojem sonetu, lirski i misleno moćni pjesniče Ivane Vidoviću.
Naime, već negdje rekoh, da je moja muza, odnosno Vila, poetesa udana za moga bliskog rođaka i poetu koji svoje pjesme, pretežito sonete, piše na idiomu govora našega otoka. Pa, netom je ta naša nevjesta i sjajna poetesa kročila nogom, ali i svojim srcem, na ovaj pučinski otok, zavoljela ga je i otok je nju zavolio - isprve! Otada su nerazdruživi.
A, onda, otuda i sve povezano dođe: moje buđenje – interes za tu simbiozu otoka i novo-pridošle; zatim slijedi nadmoć tolike joj privrženosti otoku i njegovoj neodoljivoj ljepoti, da je prgavost trača i zlo u čovjeku, zahvaljujući, kažem, prožimanju i prilagodbi, ubrzo svedeno na dobrotu maslinova ulja i na blagoslov mira u dušama …
Hvala ti, stoga, na uočenom i opjevanom u ovim mojim stihovima, a što si, u svom prepoznatljivom slikovito-poetskom i nadasve zanosno-emotivnom pristupu, izdigao na razinu kakvog mudrog i razložnog rapsoda …
15.11.2012. (00:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cvijet nad rakom...čitam i tihujem...uzdrhtala u nemirnom moru vječnoga mira...u arhitekturi poetike...u ljepoti vilinskog sjaja...u božanskoj geometriji krajolika koji se zrcali u ovom sonetu...hvala vam na ovom doživljaju čujne čulosti ovozemaljske stvarnosti u cvijetu nad rakom...hvala vam dragi prijatelju...:-))
16.11.2012. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinajina sjecanja - Naime, od ovih pet u zadnje vrijeme postavljenih mi soneta, u svakom je neizostavno spomenut otok (i kao toponim, i kao mjesto zbivanja), ali je, isto tako, u svakom od njih citiran detalj, karakterističan i znakovit, iz pjesama nevjeste i poetese kojoj su soneti posvećeni.
Tako su i citati iz pojedinih joj pjesama, kurzivom ispisani, u sonete uneseni, kako slijedi:
bola vjetra, konje vrane, polenova praha, poljupcem srca i riječ boljeti, da bih (i time) uzmogao apostrofirati vezanost za sve ono što je proživljavala i živjela još prije no što je na ovaj naš pučinski otok stigla …
Jer, svako bi opisivanje i objašnjavanje u sonetima bilo za njih, za sonete, pogubno – jednostavno bi se razlili u pričam ti priču, dakle, u deskripciju, u deklarativnost, u patetiku, a što je, najčešće, lišeno poetske, sublimne zrelosti, zapravo, iznenađujućeg ronjenja u dubinu, gdje se jedino možemo ostvariti “u ljepoti vilinskog sjaja...u božanskoj geometriji krajolika”, kako biste Vi eno lijepo u ovom svom nadasve iskrenom i zanosnom komentaru, uz onaj Vam na početku “cvijet nad rakom”, napisali.
Hvala Vam srcem sve do mog zviježđa!
17.11.2012. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Pjesnikova VILA može sve, Vila koja struji krvlju,
koja poskoči na svakoj kaskadi, koja igra u srcu i ne da mu stati, Vila koja Pjesnika uspavljuje u stvaralačke snove i budi ga iz klonulosti i posustalosti.
Snaga Pjesnikove Muze izrazita je u prvoj strofi: Pjesnikova bi duša odavna šetala nebeskim šetalištem da nije Viline ljubavi i Pjesnikova oduševljenja!
"I ne dotaknem li te, ja sam sretan jer te ćutim i grlim u ponoru svom." (I.V.)
Cijeli je sonet gradacija, pojačavanje značenja, snage i svemogućnosti Vile: od "buđenja spavača i otoka", preko žestine tračeva koje Vila "svodi na sveto maslinovo ulje", do svijetlih eona u krajobrazu i Tinova "krina" nad rakom.
Pjesnik kojega Vila nadahnjuje, Pjesnik kojega Vila brani, hrani i uzvisuje...može i smrt nadvladati!
Pjesnikova djela, Pjesnikova plemeniti način života, Pjesnikova bezazlena duša i Pjesnikov stvaralački duh nadmašuje sve tegobe:
Život je "riječ boljeti", trnje, oštro kamenje i strijele opakih koje se zabadaju u sve pore Čovjekova tijela. Ali može li se do zvijezda i (s)pokoja bez trnja? Ne može!
Pjesnik je cijelim bićem i duhom tu, na i u svom Otoku, u svom svijetu koji, tražeći smisao života, kroči za i sa svojom Vilom-ljubavi do kraja, I ne boji se zaborava, poput Zoranića, Petrarke, Ujevića..
Život je "riječ boljeti", trnje, oštro kamenje i strijele opakih koje se zabadaju u sve pore Čovjekova tijela. Ali može li se do zvijezda i (s)pokoja grobnoga bez trnja? Ne može!.
Pjesnikova djela, Pjesnikov plemenit način života, Pjesnikova plemenita duša i Pjesnikov stvaralački duh nadmašuju sve tegobe:
",,,da mu eoni ne zaprijete mrakom
u krajobrazu posvemašnja trnja
da riječ boljeti bude cvijet nad rakom."
14.11.2012. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Maslinapjesma loza - Raspjevao si se opet
i o ovom najnovijemu mojem sonetu, lirski
i misleno moćni pjesniče Ivane Vidoviću.
Naime, već negdje rekoh, da je moja muza,
odnosno Vila, poetesa udana za moga bliskog
rođaka i poetu koji svoje pjesme, pretežito
sonete, piše na idiomu govora našega otoka.
Pa, netom je ta naša nevjesta i sjajna poetesa
kročila nogom, ali i svojim srcem, na ovaj
pučinski otok, zavoljela ga je i otok je nju
zavolio - isprve! Otada su nerazdruživi.
A, onda, otuda i sve povezano dođe: moje
buđenje – interes za tu simbiozu otoka i
novo-pridošle; zatim slijedi nadmoć tolike
joj privrženosti otoku i njegovoj neodoljivoj
ljepoti, da je prgavost trača i zlo u čovjeku,
zahvaljujući, kažem, prožimanju i prilagodbi,
ubrzo svedeno na dobrotu maslinova ulja i
na blagoslov mira u dušama …
Hvala ti, stoga, na uočenom i opjevanom
u ovim mojim stihovima, a što si, u svom
prepoznatljivom slikovito-poetskom i nadasve
zanosno-emotivnom pristupu, izdigao na
razinu kakvog mudrog i razložnog rapsoda …
15.11.2012. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
cvijet nad rakom...čitam i tihujem...uzdrhtala u nemirnom moru vječnoga mira...u arhitekturi poetike...u ljepoti vilinskog sjaja...u božanskoj geometriji krajolika koji se zrcali u ovom sonetu...hvala vam na ovom doživljaju čujne čulosti ovozemaljske stvarnosti u cvijetu nad rakom...hvala vam dragi prijatelju...:-))
16.11.2012. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
dinajina sjecanja - Naime, od ovih pet u zadnje vrijeme
postavljenih mi soneta, u svakom je neizostavno spomenut
otok (i kao toponim, i kao mjesto zbivanja), ali je, isto tako,
u svakom od njih citiran detalj, karakterističan i znakovit, iz
pjesama nevjeste i poetese kojoj su soneti posvećeni.
Tako su i citati iz pojedinih joj pjesama, kurzivom ispisani,
u sonete uneseni, kako slijedi:
bola vjetra, konje vrane, polenova praha, poljupcem srca i
riječ boljeti, da bih (i time) uzmogao apostrofirati vezanost
za sve ono što je proživljavala i živjela još prije no što je na
ovaj naš pučinski otok stigla …
Jer, svako bi opisivanje i objašnjavanje u sonetima bilo za
njih, za sonete, pogubno – jednostavno bi se razlili u pričam
ti priču, dakle, u deskripciju, u deklarativnost, u patetiku,
a što je, najčešće, lišeno poetske, sublimne zrelosti, zapravo,
iznenađujućeg ronjenja u dubinu, gdje se jedino možemo
ostvariti “u ljepoti vilinskog sjaja...u božanskoj geometriji
krajolika”, kako biste Vi eno lijepo u ovom svom nadasve
iskrenom i zanosnom komentaru, uz onaj Vam na početku
“cvijet nad rakom”, napisali.
Hvala Vam srcem sve do mog zviježđa!
17.11.2012. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...