Foto: Ljiljana Dobra
probudila si u meni spavača
usnulog davno na suncu kadulje
probudila si otok što već dulje
i od pamćenja čeka svoga vrača
voljom si jačom od gromada trača
tvrdoglav vjetar sa sabljama rulje
svela na sveto maslinovo ulje
a bijes mora – na krotka igrača
stog sam te zdušno kitio sonetom
jedinim blâgom krepko-zlatnog zrnja
iz kog će sjati svjetla stabla svijetom
da mu eoni ne zaprijete mrakom
u krajobrazu posvemašnja trnja
da riječ boljeti bude cvijet nad rakom!
|