Sjaj Oriona
22.04.2011., petak
UTJEHA KRAJNOSTI
|
JEDINO, RUŽO ... Jedino, ružo, po tvom bih mirisu mogao nazret u ludilu mulja vrline zvijezda! Zar treba bit irisu nalik, da bi gorjela žarulja na rubu stola, u gôdu zalaska? Zar može sonet, kao zrelo voće na stablu dlana, dobrohotna laska tek tako ubrat? Ja se tvoje zloće plašio ne bih ako sam sav krvav od teška hôda do svake latice svojega stiha. Ružo, samo je zdrav tvoj lik razvedrit kadar moje lice! Rog oholima što kraj nas projezde, misleći da su ukućili zvijezde!* ____________________________________________________ * Izraz ukućili zvijezde preuzet je iz pjesme „Mjesta koja mislimo posjetiti“ Milorada Stojevića, a koja je objavljena u Antologiji suvremenog hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića.2006. godine. DAN SE TANJIO Dan se tanjio sve dok je miješala izgladnjela kob njezin mlohavi drob; na pupku joj, što zgnječen bje, cvjetala sporo je ruža, jer nisi bio sob! Nek' čuju zvijezde radost iznad grâne kad si toliko stvar doveo svrsi – rudimentima da se tvojim hrâne crvene gliste: humus sipljiv jer si! Potpuno znam što je kad krt uzleti a zrno mu smrska sljepoočicu, i kad se u dol stropošta s vrleti proždrljiv Moloh* što riga goticu. Pomuzi glog**˛ k'o što se muze krava – da ti se umijeća popravi sprava! _______________________________________________________ * -. Moloh je fenički bog Sunca i blagostanja, ali i suše, bolesti i zla, kojemu su obitelji žrtvovali prvorođenu djecu da bi se izbjegle nevolje koje su dolazile iz zla, razaranja i smrti, pa ga se, stoga, označava kao neman koja sve proždire. ** -. Glog je grmovito drvo (Crataegus) kojega se, po narodnom vjerovanju, smatra zaštitnim drvetom. |
- 00:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.04.2011., ponedjeljak
NETKO U ŠALI ...
|
Netko u šali, dokon, jednom reče: Ispod najmanjeg bilo kog lista jedni se lîžu, drugi pak čereče u mraku trećeg, a koji ne blista kraj mrtva sunca u zjenama više! A do tebe se dospjeti ne može ni kada suza oponaša kiše, od kojih mokri bivaju do kože živi i mrtvi (u kom je tko stanju)? Izgubiv temelj i carstva i krune, odbjeglo lišće, dalo što je panju čitava sebe, znam, negdje sad trune … Trave se grle kraj sve te pomutnje … Pazi, tko šapće?! Ma, to su tek slútnje! |
- 02:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
17.04.2011., nedjelja
SRED ŽITA ŽENA ...
|
Sred žita žena šumno more biva, modra ju brda pridjevima snâže; njezina prsa, bibava i živa, zvonjavom zvone kad ih se obnaže. Jeka odzvanja, usprkos vjetrini, ishodištem razbludna leptira koji, zgusnuvši boju, u nutrini do drevna znaka ticalom optira za ženu, kažem, koju ti njuh diže do grla vrane na tragu půtanja; a slično činiš i dok joj se bliže primiče oblak – dokaz ti lűtanja … Za te je ona krvlju obojen znâk u trenu kad ti na oči padne mrâk! |
- 02:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #
15.04.2011., petak
JUTROS SU PTICE
|
Jutros su ptice čudnim svojim letom podsjećale na tvoje naravi; jutros su ptice svakim svojim kretom, podsjećale i na zov tvoj varavi. Preveć je mraka i za siluetu. Obzorje zjapi k'o glagoli mrtvi; na tornju zvona zovu u duetu: Poklonimo se svi nedužnoj žrtvi! Pa dok si najzad, poražen, u bolu, osluškujući moćnih valova hűk, gledao drâgu samotnu i golu, s neba se blâgo spuštao zvijezda műk. Tako je lijepa među svim ružama! Tako je slijepa među svim ženama! |
- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.04.2011., četvrtak
ZABOGA, KAKO ...
|
Zaboga, kako prijeći prostranstva i doživjeti neke oči bliske ako si mimo zvjezdoznanstva dospio čak na ove staze skliske?! Zaboga, kako zavarat proplanke da si stigao baš u doba plodno, a bure sikću na tvoje uranke jer ti je čamac išao uzvodno?! Zaboga, kako se u svemu snaći u dolinama rasutih ognjišta?! Nije li bolje bez ičeg se naći u vrtu mrtvih kada je sve ništa?! Gle! iz utrobe vrtlar sjeme vadi i u tvom vrtu eunuhe sadi! |
- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
KVRAGU I PRSTI
|
Kvragu i prsti kad su na tvojoj ruci izbojci kandža umjesto papaka! Kvragu i riječi, namijenjene struci, kad su zrcala tvoja naopaka, jer u maglama toponime brišu, jer bez kompasa putovanja sriču; jer u plićaku kamenčiće njišu, jer, gubeći, bestijalno riču – kao da s tobom i prva i zadnja niče i gasne zlatna zraka svijeta; kao da s tobom započinje sadnja još neviđene (tvoje) vrste cvijeta … Pozvoni Bogu, nek' te uzme štitit, al' kad se budeš sjaju zvijezda divit! (Zadar, 01. 04. – 11. 04. 2011.) |
- 02:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.04.2011., utorak
Sonet osmi
|
U svom ja oku i dandanas nosim potpuno iste magle i oblake; promjene teške i one mu lake iznad vrhova* dok nogama bosim žalima trčah; il' po drači … Osim kada bi bure kračune i kvake, uza sve one poteškoće svake, predale vragu da mu, nâg, prkosim … Ali, kako se okrenuti sebi nemoćnom posve, bez oca i brata – u doba kad se zbivalo baš svašta? O tome se, pak, što suvislo ne bi uzmoglo reći poslije dva rata kad su sve rekli pjev kista i – mašta! Zadar, 13. travnja 2011. ______________________________ * Misli se, naravno, na planinu Velebit |
- 23:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #
11.04.2011., ponedjeljak
Sonet sedmi
|
Pratim odozdo kako se slap ruši i pri tom tutnji grmljavinom stada*; raspršen oblak podno dúge pada po cijelom meni, da se baš sve puši! Pratim, izazvan, bujicu što guši čim joj se pustim da mnome ovlâda i da me buka silnog vödopada pronađe u tren u nemirnoj duši. Al' kad se, najzad, u pticama desim, od sunca žarkim, izvrsno se ćútim, pošto i one med vôda žeđaju; osmijehom snažan, više se ne kesim, poduprt zemljom, više se ne ljutim; u pjevu kista: zvijezde ne rđaju! (Zadar, 25. ožujka 2011.) _________________________________________ * „Grmljavina stada“ naslov je romana Zane Greya |
- 13:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Sonet šesti
|
Ovo je, magu, vraški lijepa slika! Iz čudna sna je, i kao da ima trabante svoje, a među kojima, na prvi pogled, mistika joj lika, na cvjetnom tronu drevna majolika, zadivljujući, sva pripada tlima, nakon što ju je preplavila plima crveno-tamnog tvojeg krajolika … Ovo se, zar ne, meduze šepure? Samo je varka da kracima prijete; latice nisu kamuflaža … Stoga se, zaskočeni, vuci i ne žure hitnuti strahom, dokle god grije te žarki pjev kista što veliča Boga! (Zadar, 22. ožujka 2011.) |
- 02:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.04.2011., subota
Sonet peti
|
Bože, čuješ li, kako bokor trave, sav od cvjetanja, u zjeni, u spletu, s vodom i suncem, leptire u letu zove na gozbu, a s njima i mrave! Najteže pada kada ih prestrave kvrgava debla na tragu ukletu, u šumi sebe. S tlapnjom u kompletu, nemoćan ja sam kad zakažu sprave kojima lomim reze i katance, a King Kong leži na tlu, nepomičan … Tä, što li sebi poručit na odru – uvijek se pitaš otkad ti duh lance sluti? A Tvorac Bogu je pak sličan kad pjevom kista stiže rijeku modru!* (Zadar, 18. ožujka 2011.) ______________________________ * Pomisao na slavnu pjesmu Maka Dizdara „Modra rijeka“ |
- 23:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #
08.04.2011., petak
Sonet četvrti
|
Neka ti cvjetnog jedra ponad vóda! Neka i moje sjene što ga rűbi! Samo obzorje da mi ne pogrubi ako se vjetri domognu mog kôda? Idem li stvaran il' u snu tek hôda onaj dio mene koji strasno ljubi do vrha stablo, s kojeg Triton* trubi u svoju školjku? Stopi li se oda- no moje srce, nakon teška stresa, sa poetikom dúgine odore, salve će bója otvoriti širom i zadnja vrata za vedra nebesa, a ja ću, vjeruj, počevši od zore, uz pjev tvog kista, blistat Božjim mirom! (14. ožujka 2011.) __________________________ * Asocijacija na značajnu zbirku pjesama Igora Šipića „Tritonske trublje“, Split, 2004. |
- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.04.2011., četvrtak
Sonet treći
|
Plamen me bója podsjeća na pijetla; svečanost on je vokala* u slozi - čim dragu spazi u krotkoj ulozi, i kad je dio svemirskoga svjetla. U mojoj misli iskonskog podrijetla: premoćan, blista u kraljevskoj pozi; čak su mu krunu i sluge i bozi štovali više negoli kljun djetla! Bože, pijetao ljubi svake zore! Ja mogu viknut: Prestanite kiše! A kiše pljušte, prijeteći poplavom … Već davno kušah dozvati bar more; more k'o more – kad jače, kad tiše, dotle pjev kista pijetla kiti slavom! (Zadar, 11. ožujka 2011.) ___________________________________________ * Riječ je o sonetu „Samoglasnici“ Arthura Rimbauda. |
- 01:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #
06.04.2011., srijeda
Sonet drugi
|
Trebam li pitat: strši li što na slici i zašto sada baš ovakva jeste, ako je stablo svoje neke vrste i ako nije tek oblikom skici? Slika je ova stablo u prilici da mu šeširom mahneš i sa ceste; raskoš je ona zanosne nevjeste u dvorcu Lune* ili u ložnici … Dvije se gôrde, gle! granaju grane, kao da žele okitit nebesa; rajske odore, suncem optočene, iz zemlje rastu, s hrvatske im strane Mediterana, a boje uresa pjevom su kista u san pretočene! (Zadar, 8. ožujka 2011.) _____________________________________ * Misli se na Lunu, starorimsku mitološku božicu Mjeseca. |
- 03:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
04.04.2011., ponedjeljak
PJEV KISTA*
|
Ireni i Ivi Fadiću Prvi sonet Kad ste mi, čudu se čudeć, oboje, s urnebesnih cvjetnih proplanaka poslali ushit božanstvena znaka, još čekah ptice, koje se ne boje mogućih zamki što ih hridi kroje … Pa, dok titraju male zmije zraka, evo sam spreman hitrinom koraka krenuti gdje bih trebao na svoje stići, makar se i lađa nagnula … Jer, ako se noć s pticama probudi i ako oblak preraste u plavet, vîla bi jedna ljupko namignula radošću jutra ispunjenih grudi, a pjev bi kista postidio avet! (Zadar, 6. ožujka 2011.) _____________________________________________ * Prošlo je tome već nekoliko mjeseci otkad su mi supružnici Irena i Ivo Fadić (a kojima se, uvijek iznova, samo divim i radujem) bili poslali sedam prelijepih slika značajnog akademskog slikara Ivana Golca, rođenog u Gospiću 1971. godine. Tako da sam napisao sedam soneta, koliko je i poslanih mi slika, inspiriranih njegovom sjajnom umjetnošću, s naslovom "Pjev kista", a koja se, pak, sintagma namjerno pojavljuje u zadnjem stihu svakog mi soneta ... |
- 14:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Studeni 2014 (2) Listopad 2014 (3) Rujan 2014 (2) Svibanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Kolovoz 2013 (1) Srpanj 2013 (1) Svibanj 2013 (1) Travanj 2013 (2) Ožujak 2013 (4) Prosinac 2012 (3) Studeni 2012 (5) Listopad 2012 (3) Rujan 2012 (1) Kolovoz 2012 (4) Srpanj 2012 (1) Lipanj 2012 (2) Svibanj 2012 (1) Travanj 2012 (2) Ožujak 2012 (2) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (2) Prosinac 2011 (2) Studeni 2011 (1) Listopad 2011 (1) Kolovoz 2011 (2) Srpanj 2011 (2) Lipanj 2011 (4) Svibanj 2011 (13) Travanj 2011 (14) Siječanj 2011 (25) Prosinac 2010 (11) Studeni 2010 (9) Listopad 2010 (19) Rujan 2010 (17) Kolovoz 2010 (27) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
U ovom blogu, kojega nazvah "Sjaj Oriona", želja mi je, prije svega, prezentirati svoje pjesme koje sam već ranije napisao ili ću ih u tijeku trajanja ovog mi bloga, napisati. Prevladavat će ipak moji davnašnji, sadašnji i budući soneti. Uz njih, ponekad ću posegnuti i za kakvom svojom poetskom prozom. Dakako, zamolio bih sve one koji su pjesnički nastrojeni, da uzmu učešća na stranicama ovog mi bloga. Svaki je dobronamjerni suputnik itekako poželjan, jer bez njih, više ili manje darovitih, napor bi ovaj moj bio gotovo uzaludan. Sjaj Oriona |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||