Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Sjaj Oriona

29.10.2010., petak

Pjesniče Igore Šipiću,

ovo su, rekao bih, tvoje sažete konstatacije
nakon smrti velike pjesnikinje:

LUNETA (13. st.)

Vesni Parun

Vrijeme će suditi vijencima,
Buketi će omrznuti,
Zima će smrznuti lovor.
Pod zemljom neće ostati ništa.
Nad korovom, zvonik će mirno
Otkucavati.

A ovo bi mu, uz tvoje sažete konstatacije (velika slova),
došle pak moje (mala slova) opširne opservacije:


SONET ZA VESNU PARUN


VRIJEME ĆE, u hodu, zna se zasigurno,
SUDITI i stvoru, pojavi i cvijetu;
VIJENCIMA će prekrit nebo posve burno,
BUKETI ĆE laske i suza u svijetu

OMRZNUTI i zbog sedam onih tuga* …
ZIMA ĆE, izroniv iz dubina mraka,
SMRZNUTI u dolu i pjev tvojih vuga,
LOVOR će podsjećat na bit tužnih raka.

POD ZEMLJOM, prepunoj posvemašna műka,
NEĆE OSTAT (sve dok bude šumit more)
NIŠTA, osim što će moćna Božja ruka

NAD KOROVOM driješit „Zore i vihore“
ZVONIK ĆE MIRNO dahom šoltanskog puka
OTKUCAVAT sate za nebeske dvore …
______________________________________
* Ciklus pjesama „Sedam tuga niz rijeku Koranu“
u zbirci Vesne Parun „Zore i vihori“ iz 1947. g.

- 18:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.10.2010., utorak

BOGATSTVO POETE

Ivanu Dobri Žirjaninu,
pjesniku i svom rođaku


nahrani gladne i napoji žedne
u dolini suza! to Spasitelj zbori
žudnje su ti vedre žudnje su ti čedne
mada se jal mršti što se tad izbori

za žad vječna plama s vrutka noći ledne
ne propuštaj šanse koje srce stvori
i kada su gorke i kada su medne
blagom rukom vrata i mravu otvori

na tragu si onog što nam je Bog dao
u obrani svetoj ponižena duha
da pjesmom ne zračiš, ja bih u műk pao

nevidljiv i sakat bez sonetna ruha
gdje nitko živ ne bi ni čuo ni znao
tä poet je bogat i kad nema kruha

(U Zadru, 21. veljače 2003.)


- 16:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.10.2010., ponedjeljak

IZAZVAN SJENAMA


(sonetni vijenac)

Anki

I

a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati
ako mi te gavran crnim krilom skrije
i ako te zatim grakćuć bude zvati
u pustinji ovoj gdje gorčina zrije

hoćeš li odmrznut usne moje ledne
i ozarit tamne soneta mi zvuke
ili ću bit leptir što varci nasjedne
kad umjesto slavlja podvali mu muke

vječnost već su ruke prazne ogoljene
vječnost već je duša u pravednu gnjevu
na putu užasa zbog nade slomljene
da neće čut cvrčke u zanosnu pjevu

i da bi se moglo tu još svašta zbiti
ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti


- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.10.2010., nedjelja

II

ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti
krv će ludo vrisnut sve do praha kosti
more će rđati nebo suze liti
netko će se trsit da mi napakosti

a crni će oblak kao zvijer pohrlit
unakazit lice mjesečine sjajne
u noćima što je znala nas zagrlit
biserje nam nudeć za cvjetove tajne

ne bude li tebe na kamenu jave
snovi će se moji trnjem okititi
uzalud ću snatrit ja daljine plave
odakle mi ptice neće se vratiti

i kako ću jao bez tebe trajati
kad zastaju ptice kad im se ne jati


- 01:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.10.2010., subota

III

kad zastaju ptice kad im se ne jati
neka vampir dođe i krv mi popije
neka čavle vihor počne zabijati
neka svud likuju razvratne rospije

i neka me s cvijećem više nigdje nije
u irisu oka nema moje zvijezde
i neka me dave najstrašnije zmije
moji konji hromi nikamo ne jezde

sve je prohujalo: i mudrost i laska
samo sablje ognja vitlaju u duši
umrlo svitanje i grimiz zalaska
samo tmina vrišti samo tmina guši

kud će psi tragači? što će od njih biti?
isto vjetri mogu s njima psinu zbiti


- 05:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.10.2010., petak

IV

isto vjetri mogu s njima psinu zbiti
ako ih sa lanca zli vodiči puste
podivljalu narav tko može suzbiti
tragovi će nestat čim se magle spuste

trebali su stići izvan drače grijeha
gdje rascvali cjelov nikada ne vene
gdje blistaju oči pune sunca smijeha
gdje kraljuje spokoj i ne vrište sjene

najteži je uspon preko kućnog praga
kad samoća teret na dušu ti svali
i susjedi kada, zagrlivši vraga,
sa nasladom poju dok te nose vali

gle, grimizom obzor nitko sad ne rubi
cilj je moga puta samo kamen grubi


- 04:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.10.2010., četvrtak


V

cilj je moga puta samo kamen grubi
zbog čega mi srce i danas krvari
oplakanu ljubav nečastivi ubi
još u strahu drhte i bića i stvari

otkako su kiše istočile sjetu
duboku ko more plodeć ove rime
čađave od splina i bliske zlom cvijetu
(neka me i takve u okrilje prime)

ako li na vrijeme ne uspiješ doći
i rubine rujne donijet na usnama
uštap će od stida u nepovrat poći
a ja ću zaurlat: što će biti s nama?

znaš li išta o tom? reci nešto! slaži!
i nikoga nigdje da poraz ublaži


- 02:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.10.2010., srijeda

VI

i nikoga nigdje da poraz ublaži
sred hridina ovih gdje me usud baci
kao lađu lomnu što se okuraži
na debela mora dok prijete oblaci

u snovima teškim iz kojih me vreba
mrsko pleme zvijeri čiji zadah struji
krugovima pakla s nakanom jastreba
da dokrajči ono što osta oluji

a onda se prenem: uzdah ste vi žene
stog uzalud pružam u prazninu ruke
i dim ste mog zova i hladne ste sjene
proljeća ruj niste niti tihe luke

ipak duša zvijezdo tvoje nebo ljubi
bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi


- 02:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.10.2010., utorak


VII

bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi
imao bih pjesmu što mi zoru znači
tada više ne bi cvokotali zubi
imao bih ljubav što toplinom zrači

imao bih more i cvrčke i tebe
svu dobrotu svijeta u liku mi víle
a ne krik očaja čim zapitam sebe:
zar su nam se zmije oko vrata svile

kao da smo paprat bez cvijeta u tami
kao da smo kukci na ničijoj grani
i kada smo dvoje i kada smo sami
o kada bih znao na kojoj su strani

svi udarci ovi i za trunku blaži
lakše bi mi bilo u dolini laži


- 04:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.10.2010., ponedjeljak


VIII

lakše bi mi bilo u dolini laži
kad bismo se opet našli iznad grada
gdje je mjesec vjerni jedini na straži
gdje nas tiho prati ili se iskrada

kad slapovlje svjetla ne možeš suzbiti
makar su to zvijezde u našim zjenama,
pa neka se zbije što se ima zbiti
i neka sam vitez izazvan sjenama

jer ti si taj plamen što me sveg zapali
i ti si ta vidra što me sveg obuze
i ti si to more što me strašću zali
a i ti si ona zbog koje sam suze

uzalud pod borom jednom sakrit htio
ali zašto sam te tako lijepu snio


- 04:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.10.2010., nedjelja

IX

ali zašto sam te tako lijepu snio
izmučen sav bolom zbog kamene šutnje
i zašto sam kamen ja ganuti htio
dok vihori huje i gromovi tutnje

besmisla mog praha podno tvojih nogu.
pa dubinu slutim u vrtlogu vira
ni anđele evo dozvati ne mogu
sve je bila igra pustolovna hira

sve je bilo moja sanjarija pusta
isteklo je vrijeme za plovidbe mašte
demoni mi straha zaledili usta
ramena ti tapšu samo ruke tašte

kada im zazvoni tvog ushita cijena
žuči puna čašo do dna ispijena


- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.10.2010., subota


X

žuči puna čašo do dna ispijena
svaka ti se kaplja u meni razlila
težinom prijeteći kao kiklop-stijena
što na dušu pade i slomi joj krila

lišće mojih ljeta zgazile su horde
zlih lovaca što mi poklaše sve ptice
a pjesme mog žala i valove gorde
umoriše mrske i morbidne tmice

ostala je patnja i nož mi u rani
let tek suncem taknut umah se obruši
ostao je otrov u piću u hrani
a kule mi iz sna odlazak tvoj sruši

(no gdje li je uštap? je 1 se promijenio?)
ej, čime te nisam sve tad zamijenio


- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.10.2010., petak

XI

ej, čime te nisam sve tad zamijenio
mišljah zvijezda da si azurna beskraja
a ja tek sam smrtnik što je zanijemio
zagledan u raskoš nebeskoga raja

i zato te pjevam i zato te volim
i zato sam očaj i zato sam luda
i zato te žudim i zato te molim
daj, zatitraj svjetlom da vid ne vrluda

tražeći te posvud dok me nemir davi
i dok ne znam gdje ću i kamo bez tebe
ako ništa drugo bar se katkad javi
da nevere stišam u dubini sebe

pošto slutim: ćud je tvoja kao mijena
vjerujući da je duša opijena


- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

XII


vjerujući da je duša opijena
mirisima voća što ti resi grane
ne znah da si došla svilom ovijena
uzburkati moje i noći i dane

bijah glupa riba u mreži tvog hira
što uzaman vabi daleka prostranstva
za me ovdje nema spokoja ni mira
zatočenik sad sam opustjela carstva

a jedino k meni anđeo moj smije
mada ga uporno Erinije prate
jer radosti nema gdje i patnje nije
kao ni proljeća gdje laste ne svrate

ali tebi znadem svejedno je za to
i med i žuč bje mi! što još reći na to?


- 07:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.10.2010., četvrtak

XIII

i med i žuč bje mi! što još reći na to?
nema staze cvjetne nema zvijezde jasne
oblak nebo sakri sve je nepoznato
a kiše su suze u jeseni kasne

da znaš kako mi je na obali biti
i gledati more u divljem zanosu
kada ćud mu čudnu ne možeš otkriti
ili kad maestral ne mrsi ti kosu

tada cvrčci šute tada jeza zrije
i tada je mračno jer zakasni zora
i tada te nema jer noć mi te krije
iza sto zavjesa od lica zlotvora

otišla si onda kad i ptica jato
ćutim u venama: rastače se zlato


- 08:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.10.2010., srijeda

XIV

ćutim u venama: rastače se zlato
ne vraćaj se! idi stazom utabanom
jer čemu da čista uranjaš u blato
i da kaljaš dušu vlastitom obmanom

gle! vrag otrov miksa u mojoj nutrini
i krik krvi kruži nad grotlom ponora
leđa mi okreni i za me ne brini
možda ću i moći bez sunca i mora

al bez tebe neću niti jednog časa
jer osjetih vatru tvoje vrele puti
i srnu tvog struka i pticu tvog glasa
pa ipak ti kažem: ne muči me! šuti!

i ne sanjaj more ni cvrčke ni mene
pusti cvijet ljuveni neka posve svene

- 15:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.10.2010., utorak

IZAZVAN SJENAMA (sonetni vijenac)

MAGISTRALE

Anki

a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati
ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti
kad zastaju ptice kad im se ne jati
isto vjetri mogu s njima psinu zbiti

cilj je moga puta samo kamen grubi
i nikoga nigdje da poraz ublaži
bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi
lakše bi mi bilo u dolini laži

ali zašto sam te tako lijepu snio
žuči puna čašo do dna ispijena
ej, čime te nisam sve tad zamijenio
vjerujući da je duša opijena

i med i žuč bje mi! što još reći na to?
ćutim u venama: rastače se zlato


- 02:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.10.2010., nedjelja

ROB DALEKE ZVIJEZDE

Anki

zlato tvoga glasa prosule su ptice
azurom okitiv tamni dio mene
a kada se prenem svenut će latice
na nedužnu cvijetu, cvast će uspomene

kojih mlačno sunce dušu moju grije
u dolini gdje se izbe plača grade
ne vraća se ništa što je bilo prije
i noć je lopuža jer mi perle krade

kakve li utjehe od brodovlja čežnje
opasanih rđom sred mrke pučine
ludost je zvat hridi da postanu nježne
a djetinjstva luke - carstva mjesečine

cilj je moje kobi: slijediti zov jeke
(i u ropstvu biti zvijezde mi daleke)


- 00:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.10.2010., petak

NA DOMAKU MUKA*

Ivi Raku

I

zbog svoga srodstva sa ludilom ptica
bivam sve jači mada zemlji bliži
no kako rasti? kako se u žiži
duha pretočit u slavlje krtica

kad rasap prijeti na domaku muka
i kad me neman na pučini vreba
stog srce bacam u pandže jastreba
tonuć u pustoš bez boje bez zvuka

moje su bitke tek sanjale krunu
kumiri mrtvi u pepelu trunu
samo još urlam da me strava mine

u noć zagledan ne znam gdje ću stići
al nekud ipak moram vječno ići
silazim s pjesmom u prostore tmine

___________________________________________________
* – Zamišljen pod ovim naslovom,"Na domaku muka", još u vrijeme naših studentskih godina – davnih šezdesetih minulog stoljeća, kada su napisane magistrale i prva dva soneta, ovaj sonetni vijenac nikada više nije nastavljen, iako sam i sebi i prijatelju (Ivi Raku) toliko puta obećao da ću ga, ipak, kad-tad dovršiti.. .Ali, evo, nisam, jer sam se plašio da više neću uzmoći doseći onaj započeti žar pjevanja ...

II

silazim s pjesmom u prostore tmine
satiru nalik u pejzažu tuge
gdje strasno tražih čaroliju duge
i put njenu meku ljiljan mjesečine

al sva su stabla kao narikače
u crnu ruhu pognuta u plaču
jer moć je dana samo vjetru klaču
što i leptire u lišću rastače

a zemlja dahće pod teretom rana
noć mučki kolje krhko grlo dana
vranci su žedni sišli u nizine

i žeđaju trave dok u meni zvijer
mahnita divlja htjela bi piti jer
ognjem se javljam nad grotlom dubine

III

(MAGISTRALE)

zbog svoga srodstva sa ludilom ptica
silazim s pjesmom u prostore tmine
ognjem se javljam nad grotlom dubine
sluteći sunce u korijenju klica

utapam ruke u konačnost strasti
sav u bezumlju izvan ropstva uma
hajdučki hrlim u prostranstvo šuma
i ne bojim se da ću dublje pasti

jer nosim bunu svjetlost u ranama
trujem se čudom u dobrim zjenama
zato sam proklet tijelom punim snage
i slijep od bljeska munja svoje krvi

ko da sam more što lako sve mrvi
il sjaj zvijezda što su pale nage



- 01:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (4)
Svibanj 2011 (13)
Travanj 2011 (14)
Siječanj 2011 (25)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (19)
Rujan 2010 (17)
Kolovoz 2010 (27)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
U ovom blogu, kojega nazvah "Sjaj Oriona", želja mi je, prije svega, prezentirati svoje pjesme koje sam već ranije napisao ili ću ih u tijeku trajanja ovog mi bloga, napisati. Prevladavat će ipak moji davnašnji, sadašnji i budući soneti. Uz njih, ponekad ću posegnuti i za kakvom svojom poetskom prozom.
Dakako, zamolio bih sve one koji su pjesnički nastrojeni, da uzmu učešća na stranicama ovog mi bloga. Svaki je dobronamjerni suputnik itekako poželjan, jer bez njih, više ili manje darovitih, napor bi ovaj moj bio gotovo uzaludan.

Sjaj Oriona