Znaš, puno, puno ti toga znaš, ljepodušna letu duše, o ljubavi, a o čemu pak svjedoče i ova tvoja retorička pitanja. Ali ipak, uza sve to što pitaš, mogla bi se i ovako stvar postaviti kad je riječ o ljubavi: što bi bilo od pjesnikova djela da je uspio zadržati, osim u srcu, i u naručju svoju izgubljenu dragu? Naime, bi li,u tom slučaju, uopće bilo i naznake o njegovim pjesmama koje su plod te i takve izgubljenosti?
Uzmimo, za primjer, velikog Petrarcu, pa se zapitajmo: da li bi i ijedan sonet ljuveni bio napisao i namijenio ga svojoj velikoj ljubavi Lauri - da ju nije onog sretnog (ipak!) šestog travnja 1327. godine zapazio u crkvi Svete Klare u Avignonu? Bi, naravno, napisao bi, ali nikad onakvih kakvi su mu u slavnom Kanconijeru! Dakle, bilo je dovoljno da je navedenog nadnevka ugledao tu svoju Muzu – Lauru, inače, tada, udanu ženu, s kojom, osim zaljubljenosti na prvi pogled, ništa zajedničkog nije imao, pa da stvori tako grandiozno djelo?
Međutim, meni se takvog što nije desilo, ja sam svoju nesuđenu ljubav, ljubeći je svim svojim bićem, preselio među treptave zvijezde, njene posestrime, ali, uz one neke još pojedinačne sonete i prozu, i u svoja dva sonetna vijenca – ovog kojega sada postavljam i onog koji će doći iza ovog, s naslovom "Silazak u sebe".
Ne, ne bih htio nagađati što je bolje – sanjariti o ljubavi u sonetima ili ju živjeti bez soneta? Ja, zapravo, u ovom trenutku, i u svim budućim, jedino mogu zahvaliti svojoj nesuđenoj ponajviše na sonetima koje sam joj poklonio, prethodno je uselivši u njih ...
07.10.2010. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Let duše, moram ti još jednom čestitati na tvojim izričajnim mogućnostima! Izuzetno se lijepo izražavaš; tekstovi su ti, bez obzira na dužinu - čitki i pitki, što bi se ono reklo kad se nešto s radošću čita, a stil ti je zadivljujući, gotovo svetkovina umijeća pisanja.
A što sam odmah primijetio na tvom blogu. Stoga sam sklon povjerovati da si već napisala i većih cjelina; možda i cijelu knjigu, ako ne i više od jedne? Jer, osjetiti je, kažem, da s nevjerojatnom lakoćom pišeš, a što je garant da jednoga prelijepog dana postaneš i ne samo zapažena spisateljica, već puno više od toga ...
08.10.2010. (07:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Znaš, puno, puno ti toga znaš, ljepodušna letu duše,
o ljubavi, a o čemu pak svjedoče i ova tvoja retorička
pitanja. Ali ipak, uza sve to što pitaš, mogla bi se i ovako
stvar postaviti kad je riječ o ljubavi: što bi bilo od pjesnikova
djela da je uspio zadržati, osim u srcu, i u naručju svoju
izgubljenu dragu? Naime, bi li,u tom slučaju, uopće bilo i
naznake o njegovim pjesmama koje su plod te i takve
izgubljenosti?
Uzmimo, za primjer, velikog Petrarcu, pa se zapitajmo:
da li bi i ijedan sonet ljuveni bio napisao i namijenio ga
svojoj velikoj ljubavi Lauri - da ju nije onog sretnog (ipak!)
šestog travnja 1327. godine zapazio u crkvi Svete Klare
u Avignonu? Bi, naravno, napisao bi, ali nikad onakvih
kakvi su mu u slavnom Kanconijeru! Dakle, bilo je dovoljno
da je navedenog nadnevka ugledao tu svoju Muzu – Lauru,
inače, tada, udanu ženu, s kojom, osim zaljubljenosti na prvi
pogled, ništa zajedničkog nije imao, pa da stvori tako
grandiozno djelo?
Međutim, meni se takvog što nije desilo, ja sam svoju
nesuđenu ljubav, ljubeći je svim svojim bićem, preselio
među treptave zvijezde, njene posestrime, ali, uz one neke
još pojedinačne sonete i prozu, i u svoja dva sonetna vijenca –
ovog kojega sada postavljam i onog koji će doći iza ovog,
s naslovom "Silazak u sebe".
Ne, ne bih htio nagađati što je bolje – sanjariti o ljubavi u
sonetima ili ju živjeti bez soneta? Ja, zapravo, u ovom trenutku,
i u svim budućim, jedino mogu zahvaliti svojoj nesuđenoj
ponajviše na sonetima koje sam joj poklonio, prethodno je
uselivši u njih ...
07.10.2010. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Let duše, moram ti još jednom čestitati na tvojim izričajnim mogućnostima!
Izuzetno se lijepo izražavaš; tekstovi su ti, bez obzira na dužinu - čitki i pitki,
što bi se ono reklo kad se nešto s radošću čita, a stil ti je zadivljujući, gotovo
svetkovina umijeća pisanja.
A što sam odmah primijetio na tvom blogu. Stoga sam sklon povjerovati da
si već napisala i većih cjelina; možda i cijelu knjigu, ako ne i više od jedne?
Jer, osjetiti je, kažem, da s nevjerojatnom lakoćom pišeš, a što je garant da
jednoga prelijepog dana postaneš i ne samo zapažena spisateljica, već puno
više od toga ...
08.10.2010. (07:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...