Ivanu Dobri Žirjaninu,
pjesniku i svom rođaku
nahrani gladne i napoji žedne
u dolini suza! to Spasitelj zbori
žudnje su ti vedre žudnje su ti čedne
mada se jal mršti što se tad izbori
za žad vječna plama s vrutka noći ledne
ne propuštaj šanse koje srce stvori
i kada su gorke i kada su medne
blagom rukom vrata i mravu otvori
na tragu si onog što nam je Bog dao
u obrani svetoj ponižena duha
da pjesmom ne zračiš, ja bih u műk pao
nevidljiv i sakat bez sonetna ruha
gdje nitko živ ne bi ni čuo ni znao
tä poet je bogat i kad nema kruha
(U Zadru, 21. veljače 2003.)
Post je objavljen 19.10.2010. u 16:23 sati.