VI
i nikoga nigdje da poraz ublaži
sred hridina ovih gdje me usud baci
kao lađu lomnu što se okuraži
na debela mora dok prijete oblaci
u snovima teškim iz kojih me vreba
mrsko pleme zvijeri čiji zadah struji
krugovima pakla s nakanom jastreba
da dokrajči ono što osta oluji
a onda se prenem: uzdah ste vi žene
stog uzalud pružam u prazninu ruke
i dim ste mog zova i hladne ste sjene
proljeća ruj niste niti tihe luke
ipak duša zvijezdo tvoje nebo ljubi
bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi
Post je objavljen 13.10.2010. u 02:09 sati.