IV
isto vjetri mogu s njima psinu zbiti
ako ih sa lanca zli vodiči puste
podivljalu narav tko može suzbiti
tragovi će nestat čim se magle spuste
trebali su stići izvan drače grijeha
gdje rascvali cjelov nikada ne vene
gdje blistaju oči pune sunca smijeha
gdje kraljuje spokoj i ne vrište sjene
najteži je uspon preko kućnog praga
kad samoća teret na dušu ti svali
i susjedi kada, zagrlivši vraga,
sa nasladom poju dok te nose vali
gle, grimizom obzor nitko sad ne rubi
cilj je moga puta samo kamen grubi
|