Poetesi Javorki Pangerčić
Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva,
u snu njenom more mreška se i diše;
a prevrtljiv vjetar tek razigran biva,
jer, žena je nježnost, ono nešto više …
Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva,
brežuljci preplave azurni u nama;
sva je cvatnja bujna, mirisna i živa
u toplome krilu modrih panorama.
Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva,
duša nam se strasna s njenom dušom stapa;
divimo se duhu koji nam otkriva
svetkovinu cvjetnu poput sjajnog slapa.
Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva,
srcem je tad slavim i sonet darivam!
(Zadar, 29. lipnja 2012.)
|
Poetesi Marijani Rukavini Jerkić
korijen si zemni u žiži ekstaze
i s kišom jezdiš život sluzokože
nestvarni s tobom zanoćiti može
dok s ožiljcima noge mi još gaze
ljeto nestankom ptica iznad staze
u tvom nokturnu iz zvjezdane lože
potiče oči nek' se vatre lože
dok sretne maske jezike mi plaze
a Domovina suvenir strmina
znade pak biti i beskrajno više
u anamnezi i kad je modrina
slutim genezu i majke i kćeri
nadlijećeš stablo kojeg oluj njiše
i svjetlost kom će zgasnuti s večeri
(Zadar, 26. lipnja 2012.)
|