Pisati sonete (ne samo njih) s lakoćom, s misaono-osjećajnom dubinom te u skladu oblika i sadržaja nije lak pjesnički posao. A Roko Dobra, vrsni poeta i prijatelj mi vrli, piše sonete upravo tako: vrsno i uzvišeno!
Ako, pak, takav sonet bude posvećen nekome, onda se taj netko mora osjećati isto tako, uzvišeno i bogato. Ovdje je riječ o dvjema poetesama kojima Roko posvećuje sonete nesebično i s ljubavlju i poštovanjem: Marijani Rukavina Jerkić i Javorki Pangretić.
Pjesnička posveta stara je koliko i pjesništvo. Ona je uvijek upućena osobi koju pjesnik voli, čijem se djelu divi i raduje, koja ima vrline i vrijednosti, osobne i umjetničke... Posvetom pjesnik otkriva i samoga sebe, svoj umjetnički ukus, svoji literarni pogled, nazor, svoj karakter, svoje moralne osobine...
U ovim dvana sonetima "Zgasnuta svjetlost" i "Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva" ćuti se taj sklad darovatelja i darovanih. S jedne strane nesebičnost pjesnikova, s druge strane ponosne darovane poetese, a skladnost je ljubav i razumijevanje i slavljenje u ovim teškim vremenima.
Zahvaljujem ti, Roko moj, na dvjema pjesmama mlade poetese Ankice Kale Morinjke, "Zahvala Europi" i "Ne slijeći, sokole", u kojima otkrivam i teme i način pisanja kojima se divim. Ironija i sarkazam u prvoj, pomiješani s prijekorom i bijesom, ali i s velikom rodoljubnom porukom. Europa nam nije ni metka dala, a naše političko mračnjaštvo joj hrli! Ludilo! U drugoj pjesnikinja ocrtava nas same, intelektualnu, poluintelektualnu i kvaziintelektulnu, narodnu, umjetničku, političku i inu sredinu močvare, kaljuže, krletaka srama, hijena, pasa...koju nadlijeće Sokol, simbol slobode, čistoće, moralne punine...
Počašćen sam, dragi prijatelju, što si te dvije pjesme postavio na moj blog.
04.07.2012. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna dusa a nas dvoje - Oprostite mi, molim Vas, draga Ana, što kasnim odgovorom na ovaj Vam komentar o Vašem dojmu da ja s lakoćom pišem svoje sonete. To bi, po meni, imalo značiti da su moji soneti takav dojam u Vama stvorili, zahvaljujući, u prvom redu, njihovoj spontanosti, a, onda, i njihovoj dorađenosti, a što je pohvala i za njih, i za mene, njihova autora. Hvala Vam!
maslinapjesma loza - Nakon što si mi, dragi prijatelju Ivane, i više nego zadovoljan ovom dolje mojom ocjenom tvog blistava komentara, i nakon što si mi uvelike bio zahvalio s krcatim pregrštom pohvalnih riječi, evo te moje ocjene tvog sjajnog znanja, i tvog bogatog osjećanja ljepote i duha u mojim dvama sonetima, a, isto tako, i u onim dvjema pjesmama Ankice Kale Morinjke na tvom blogu, a koju sam ti pak ocjenu bio uputio putem mobitela:
"Nakon tri dana, upravo sam, dragi mi prijatelju Ivane, isprintao tvoj komentar na blogu mi, a koji ti komentar, oslonjen u naslonjaču, s radošću čitam, zapravo, krasnoslovim poput kakve strasne i zanosne kantilene, ali i poetskog ti zapisa s naglascima gorčine i protesta. Sjajno si opet i ovo ispisao da je čovjek po tko zna već koji put, doveden u situaciju skinuti šešir i duboko se nakloniti snazi tvog duha i analitičko-estetskom tvom umijeću, prijatelju i pjesniče Ivane Vidoviću. Zahvaljuje ti se svim svojim srcem i iskreno te pozdravlja tvoj dirnut i ushićen prijatelj i kolega ti po peru Roko."
Pa, smatrajući da smo nas dvojica gotovo apsolvirali uzus tvog komentara i mog odgovora, nisam se, oprosti, ni osobito žurio svojim ovim odgovorom.
fancy - Hvala ti na posjeti mom blogu, ali i na tvom zadovoljstvu mojim prepjevom pjesme ti "Sjena", a o čemu smo podosta toga raspravili i na tvom blogu.
17.07.2012. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona, Roko moj, prijatelju vrli, nemam vremena, vjeruj mi, odgovoriti svim dragim i vrijednim prijateljskim posjetama na svom blogu. Učinit ću to svakim danom malo po malo. Čuvam tvoju mob. poruku koju si, evo, i ovdje ispisao. S radošću! Jer toliko iskrene, plemenite i duboke snage ima u tvom odgovoru! Nije to samo tvoj kulturan pristup, već, prije svega, ljudski i pjesnički zanos i uzlet prijateljstva! Čim stignem, opisat ću svoje oduševljenje Morinjkinom pjesmom i tvojim sonetom. Sretno!!!
17.07.2012. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako je Hrvatska "suza", pjesnikinjina ljubav prema Hrvatskoj je nepresušno jezero usred krša.
Ako je Hrvatska "prokleta", pjesnikinja je svojim stihom uzvisuje do "svetosti".
Pričalački ton jedanaesteraca daje pjesmi (vezanog stiha) pečat i ozračje Zoranićevih rodoljubivih stihova "Planina".
Rima (u 1. i 4. strofi) je bogata i daje pjesmi melodioznost hrvatskog narodnog stiha. U 2. i 3. strofi pjesnikinja razbija obveznost i stalnost rime namjerno, ističući time promjenljivost i životnost i ritma i melodije.
Bliskost, jednostavnost i toplina metaforike.
Moje čestitke.
21.07.2012. (18:03) - - - - maslinapjesma loza KRVATSKA MOJA KAD JE … Roko Dobra
bogatstvo naše u nama tek čuči kadšto skriveno zirka i namigne nikad se ne zna u kog prvog stigne i tko zapravo kog na netu uči
bogatstvo naše u nama tek čuči no čeg tko pun je i što ga sve žigne glazba bijela kad prašinu digne il kad enigma nizbrdo se sruči
bogatstvo naše ceri se, ne smije poput tišine što venama kola dok ono "naše" i bez britve brije
bogatstvo list je praznoga papira pješčana pustoš i planina bola Hrvatska moja kad je bal vampira
Da nije četvrtog stiha prve strofe (posebice riječi "neta"), o ovom majstorskom sonetu govorili bismo posve drugačije. Ovako, reći ćemo: Pjesnik prekorava sve nas pjesnike koji na internetu pojemo, žalimo, ironiziramo i sl. i pita nas (ali i sebe) što smo za Hrvatsku učinili kad joj je bilo teško (a kad nije?), što činimo danas u njezinoj muci i pustošenju od vlastitih sinova i kćeri, ali i stranaca-potomaka krvoločnih kolonizatora i konkvistadora.
Jedinstvena metaforika otkriva pjesnikovu poruku i misao o bogatstvu našem: ono je u nama, "čuči", "uči" nas, "žigne" nas, "smije se", "ceri"... Kakva će biti Hrvatska, ovisi, dakle, o nama. Pravo bogatstvo, kaže pjesnik, tek dolazi ("prazni papir"). Kakvo će ono biti, o nama ovisi, materijalno ili kulturno? Ili i jedno i drugo? Mi smo graditelji nakon razgraditeljskog čina lopova i kurava ("bal vampira")!
Snažni i duboki rodoljubni osjećaji kazani ljutnjom, ironijom i poukom.
ove dvije pjesme koje si mi darovao (na mom blogu) uzbudile su me i uzradostile, i ovo je samo djelićak onog što bih trebao i mogao reći.
Uhvatio sam malo vremena i ostvario svoje obećanje.
Htio sam, dakako, ovom analizom potaknuti i druge blogere, koji slučajno ili namjerno (obvezno) svrate na tvoj ili moj blog, na razmišljanje, ali i na komentiranje.
Tvoj Ivan
21.07.2012. (18:30) - - - -
21.07.2012. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna dusa a nas dvoje
Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva,
srcem je tad slavim i sonet darivam!
Vaš sonet kaže sve....napisati Vama sonet isto je što i vodu svakodnevno piti, moj naklon...9
01.07.2012. (06:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Pisati sonete (ne samo njih) s lakoćom, s misaono-osjećajnom dubinom te u skladu oblika i sadržaja nije lak pjesnički posao.
A Roko Dobra, vrsni poeta i prijatelj mi vrli, piše sonete upravo tako: vrsno i uzvišeno!
Ako, pak, takav sonet bude posvećen nekome, onda se taj netko mora osjećati isto tako, uzvišeno i bogato.
Ovdje je riječ o dvjema poetesama kojima Roko posvećuje sonete nesebično i s ljubavlju i poštovanjem: Marijani Rukavina Jerkić i Javorki Pangretić.
Pjesnička posveta stara je koliko i pjesništvo. Ona je uvijek upućena osobi koju pjesnik voli, čijem se djelu divi i raduje, koja ima vrline i vrijednosti, osobne i umjetničke...
Posvetom pjesnik otkriva i samoga sebe, svoj umjetnički ukus, svoji literarni pogled, nazor, svoj karakter, svoje moralne osobine...
U ovim dvana sonetima "Zgasnuta svjetlost" i "Kad Javorka pjesmu o lavandi sniva" ćuti se taj sklad darovatelja i darovanih.
S jedne strane nesebičnost pjesnikova, s druge strane ponosne darovane poetese, a skladnost je ljubav i razumijevanje i slavljenje u ovim teškim vremenima.
Zahvaljujem ti, Roko moj, na dvjema pjesmama mlade poetese Ankice Kale Morinjke, "Zahvala Europi" i "Ne slijeći, sokole", u kojima otkrivam i teme i način pisanja kojima se divim. Ironija i sarkazam u prvoj, pomiješani s prijekorom i bijesom, ali i s velikom rodoljubnom porukom. Europa nam nije ni metka dala, a naše političko mračnjaštvo joj hrli! Ludilo!
U drugoj pjesnikinja ocrtava nas same, intelektualnu, poluintelektualnu i kvaziintelektulnu, narodnu, umjetničku, političku i inu sredinu močvare, kaljuže, krletaka srama, hijena, pasa...koju nadlijeće Sokol, simbol slobode, čistoće, moralne punine...
Počašćen sam, dragi prijatelju, što si te dvije pjesme postavio na moj blog.
04.07.2012. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
jedna dusa a nas dvoje - Oprostite mi, molim Vas,
draga Ana, što kasnim odgovorom na ovaj Vam komentar
o Vašem dojmu da ja s lakoćom pišem svoje sonete.
To bi, po meni, imalo značiti da su moji soneti takav
dojam u Vama stvorili, zahvaljujući, u prvom redu,
njihovoj spontanosti, a, onda, i njihovoj dorađenosti,
a što je pohvala i za njih, i za mene, njihova autora.
Hvala Vam!
maslinapjesma loza - Nakon što si mi, dragi
prijatelju Ivane, i više nego zadovoljan ovom dolje
mojom ocjenom tvog blistava komentara, i nakon
što si mi uvelike bio zahvalio s krcatim pregrštom
pohvalnih riječi, evo te moje ocjene tvog sjajnog
znanja, i tvog bogatog osjećanja ljepote i duha u
mojim dvama sonetima, a, isto tako, i u onim dvjema
pjesmama Ankice Kale Morinjke na tvom blogu,
a koju sam ti pak ocjenu bio uputio putem mobitela:
"Nakon tri dana, upravo sam, dragi mi prijatelju Ivane,
isprintao tvoj komentar na blogu mi, a koji ti komentar,
oslonjen u naslonjaču, s radošću čitam, zapravo,
krasnoslovim poput kakve strasne i zanosne kantilene,
ali i poetskog ti zapisa s naglascima gorčine i protesta.
Sjajno si opet i ovo ispisao da je čovjek po tko zna već
koji put, doveden u situaciju skinuti šešir i duboko se
nakloniti snazi tvog duha i analitičko-estetskom tvom
umijeću, prijatelju i pjesniče Ivane Vidoviću. Zahvaljuje
ti se svim svojim srcem i iskreno te pozdravlja tvoj dirnut
i ushićen prijatelj i kolega ti po peru Roko."
Pa, smatrajući da smo nas dvojica gotovo apsolvirali
uzus tvog komentara i mog odgovora, nisam se, oprosti,
ni osobito žurio svojim ovim odgovorom.
fancy - Hvala ti na posjeti mom blogu, ali i na tvom
zadovoljstvu mojim prepjevom pjesme ti "Sjena", a o čemu
smo podosta toga raspravili i na tvom blogu.
17.07.2012. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Sjaj Oriona, Roko moj, prijatelju vrli, nemam vremena, vjeruj mi, odgovoriti svim dragim i vrijednim prijateljskim posjetama na svom blogu. Učinit ću to svakim danom malo po malo.
Čuvam tvoju mob. poruku koju si, evo, i ovdje ispisao. S radošću!
Jer toliko iskrene, plemenite i duboke snage ima u tvom odgovoru!
Nije to samo tvoj kulturan pristup, već, prije svega, ljudski i pjesnički zanos i uzlet prijateljstva!
Čim stignem, opisat ću svoje oduševljenje Morinjkinom pjesmom i tvojim sonetom.
Sretno!!!
17.07.2012. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
maslinapjesma loza
HRVASTKA MOJA
Ankica Kale Morinjka
Hrvatska moja, gorka moja suzo,
ja kći sam tvoja tvoje zemlje grumen;
pramajko moja, mučenice, muzo,
ponovo pateć, ćutim bič i studen.
Od one davne pedeset i neke
sjećam se kao da je jučer bilo:
oca su moga odveli od kuće,
a ja sam htjela u njegovo krilo.
I plakale smo cijele duge noći,
grcajuć šutke, ja i moja mati;
da su toj patnji prve suze bile –
o, da je bar tad, Bože, bilo znati!
Hrvatska moja, suzo moja kleta,
zar sve što leti tobom samo puze?
O, zemljo moja, prokleta i sveta,
zar su ti ruke stvorene za uze?!
Plač nad razorenim djetinjstvom i nad opustošenom Hrvatskom.
Matoševska snaga 4. strofe.
Sve hrvatske generacije, izravno ili neizravno, oćutjele su zub istočnih barbara.
Plač, trpnja, upozorenje, opominjanje, bezizlaznost, ropstvo...
Ako je Hrvatska "suza", pjesnikinjina ljubav prema Hrvatskoj je nepresušno jezero usred krša.
Ako je Hrvatska "prokleta", pjesnikinja je svojim stihom uzvisuje do "svetosti".
Pričalački ton jedanaesteraca daje pjesmi (vezanog stiha) pečat i ozračje Zoranićevih rodoljubivih stihova "Planina".
Rima (u 1. i 4. strofi) je bogata i daje pjesmi melodioznost hrvatskog narodnog stiha. U 2. i 3. strofi pjesnikinja razbija obveznost i stalnost rime namjerno, ističući time promjenljivost i životnost i ritma i melodije.
Bliskost, jednostavnost i toplina metaforike.
Moje čestitke.
21.07.2012. (18:03) - - - -
maslinapjesma loza
KRVATSKA MOJA KAD JE …
Roko Dobra
bogatstvo naše u nama tek čuči
kadšto skriveno zirka i namigne
nikad se ne zna u kog prvog stigne
i tko zapravo kog na netu uči
bogatstvo naše u nama tek čuči
no čeg tko pun je i što ga sve žigne
glazba bijela kad prašinu digne
il kad enigma nizbrdo se sruči
bogatstvo naše ceri se, ne smije
poput tišine što venama kola
dok ono "naše" i bez britve brije
bogatstvo list je praznoga papira
pješčana pustoš i planina bola
Hrvatska moja kad je bal vampira
Da nije četvrtog stiha prve strofe (posebice riječi "neta"), o ovom majstorskom sonetu govorili bismo posve drugačije.
Ovako, reći ćemo:
Pjesnik prekorava sve nas pjesnike koji na internetu pojemo, žalimo, ironiziramo i sl. i pita nas (ali i sebe) što smo za Hrvatsku učinili kad joj je bilo teško (a kad nije?), što činimo danas u njezinoj muci i pustošenju od vlastitih sinova i kćeri, ali i stranaca-potomaka krvoločnih kolonizatora i konkvistadora.
Jedinstvena metaforika otkriva pjesnikovu poruku i misao o bogatstvu našem: ono je u nama, "čuči", "uči" nas, "žigne" nas, "smije se", "ceri"...
Kakva će biti Hrvatska, ovisi, dakle, o nama.
Pravo bogatstvo, kaže pjesnik, tek dolazi ("prazni papir"). Kakvo će ono biti, o nama ovisi, materijalno ili kulturno? Ili i jedno i drugo?
Mi smo graditelji nakon razgraditeljskog čina lopova i kurava ("bal vampira")!
Snažni i duboki rodoljubni osjećaji kazani ljutnjom, ironijom i poukom.
Sklad misaono-osjećajnog tkiva i sonetnog oblika.
Majstore Roko, svaka čast
21.07.2012. (18:20) - - - -
maslinapjesma loza
Dragi prijatelju Roko,
ove dvije pjesme koje si mi darovao (na mom blogu) uzbudile su me i uzradostile, i ovo je samo djelićak onog što bih trebao i mogao reći.
Uhvatio sam malo vremena i ostvario svoje obećanje.
Htio sam, dakako, ovom analizom potaknuti i druge blogere, koji slučajno ili namjerno (obvezno) svrate na tvoj ili moj blog, na razmišljanje, ali i na komentiranje.
Tvoj Ivan
21.07.2012. (18:30) - - - -
21.07.2012. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...