Poetesi Marijani Rukavini Jerkić
korijen si zemni u žiži ekstaze
i s kišom jezdiš život sluzokože
nestvarni s tobom zanoćiti može
dok s ožiljcima noge mi još gaze
ljeto nestankom ptica iznad staze
u tvom nokturnu iz zvjezdane lože
potiče oči nek' se vatre lože
dok sretne maske jezike mi plaze
a Domovina suvenir strmina
znade pak biti i beskrajno više
u anamnezi i kad je modrina
slutim genezu i majke i kćeri
nadlijećeš stablo kojeg oluj njiše
i svjetlost kom će zgasnuti s večeri
(Zadar, 26. lipnja 2012.)
Post je objavljen 27.06.2012. u 13:03 sati.