XI
ej, čime te nisam sve tad zamijenio
mišljah zvijezda da si azurna beskraja
a ja tek sam smrtnik što je zanijemio
zagledan u raskoš nebeskoga raja
i zato te pjevam i zato te volim
i zato sam očaj i zato sam luda
i zato te žudim i zato te molim
daj, zatitraj svjetlom da vid ne vrluda
tražeći te posvud dok me nemir davi
i dok ne znam gdje ću i kamo bez tebe
ako ništa drugo bar se katkad javi
da nevere stišam u dubini sebe
pošto slutim: ćud je tvoja kao mijena
vjerujući da je duša opijena
Post je objavljen 08.10.2010. u 23:15 sati.