(sonetni vijenac)
Anki
I
a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati
ako mi te gavran crnim krilom skrije
i ako te zatim grakćuć bude zvati
u pustinji ovoj gdje gorčina zrije
hoćeš li odmrznut usne moje ledne
i ozarit tamne soneta mi zvuke
ili ću bit leptir što varci nasjedne
kad umjesto slavlja podvali mu muke
vječnost već su ruke prazne ogoljene
vječnost već je duša u pravednu gnjevu
na putu užasa zbog nade slomljene
da neće čut cvrčke u zanosnu pjevu
i da bi se moglo tu još svašta zbiti
ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti
Post je objavljen 18.10.2010. u 21:29 sati.