Let duše, ovaj tvoj lijepo sročeni komentar, odnosno prisjećanje na tvoju neuzvraćenu ljubav, najbolja je pohvala ovom mojem sonetu, a, preko njega, i samom sonetnom mi vijencu „Izazvan sjenama“.
Naravno, radujem se tvom miru, makar su, kako reče, još uvijek, „bure i oluje na površini“.Ali, ovaj tvoj smisao postojanja (raison d'etre) bitan je, najbitniji u svemu onome što si uspjela postići, oslonjena o potpornje ufanja i vjere, kako sam ti to, otprilike, već ranije napisao …
Na kraju bih se još jednom vratio ovom tvom komentaru. Pokušat ću ga preurediti u pjesmu slobodnih stihova, kako bih ukazao i na njegove očite poetske vrednote:
Bila sam u ovakvim stanjima i nikom ih ne bih poželjela.
Vi ih znate riječima naslikati – utoliko su strašnija i moja sjećanja ...
No, prošlost je ostala iza, a u mom srcu sad vlada mir unatoč burama i olujama na površini.
Sad imam smisao. Gdje je bio očaj, sad kraljuje nada, potkrijepljena vjerom, Ljubavlju oživljena.
16.10.2010. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, let duše, razmišljao sam i o tome, tako da sam se, nakon što sam prebirao (u mislima) turobno i i tjeskobno osjećanje svijeta; izgubljenost i besciljnost ispod zvijezda; i tako dalje ..., ipak opredijelio za neuzvraćenu ljubav, povevši se za onim što je sugerirala prva ti rečenica, odnosno stih na samom ti početku komentara: "Bila sam u ovakvim stanjima."
Uostalom, zašto se ovo neuzvraćenost ljubavi ne bi moglo odnositi i na sam život, a koji se, onakav kakav je bio, hladan i neumoljiv, spram tebi. nedužnoj i prepuštenoj životnim nedaćama, ponio krajnje maćehinski?
16.10.2010. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Let duše, ovaj tvoj lijepo sročeni komentar, odnosno
prisjećanje na tvoju neuzvraćenu ljubav, najbolja je
pohvala ovom mojem sonetu, a, preko njega, i samom
sonetnom mi vijencu „Izazvan sjenama“.
Naravno, radujem se tvom miru, makar su, kako reče,
još uvijek, „bure i oluje na površini“.Ali, ovaj tvoj smisao
postojanja (raison d'etre) bitan je, najbitniji u svemu onome
što si uspjela postići, oslonjena o potpornje ufanja i vjere,
kako sam ti to, otprilike, već ranije napisao …
Na kraju bih se još jednom vratio ovom tvom komentaru.
Pokušat ću ga preurediti u pjesmu slobodnih stihova, kako
bih ukazao i na njegove očite poetske vrednote:
Bila sam u ovakvim stanjima
i nikom ih ne bih poželjela.
Vi ih znate riječima naslikati –
utoliko su strašnija i moja sjećanja ...
No, prošlost je ostala iza,
a u mom srcu sad vlada mir
unatoč burama i olujama na površini.
Sad imam smisao. Gdje je bio očaj,
sad kraljuje nada, potkrijepljena vjerom,
Ljubavlju oživljena.
16.10.2010. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Da, let duše, razmišljao sam i o tome, tako da sam se,
nakon što sam prebirao (u mislima) turobno i
i tjeskobno osjećanje svijeta; izgubljenost i
besciljnost ispod zvijezda; i tako dalje ..., ipak
opredijelio za neuzvraćenu ljubav, povevši se
za onim što je sugerirala prva ti rečenica,
odnosno stih na samom ti početku komentara:
"Bila sam u ovakvim stanjima."
Uostalom, zašto se ovo neuzvraćenost ljubavi
ne bi moglo odnositi i na sam život, a koji se,
onakav kakav je bio, hladan i neumoljiv, spram
tebi. nedužnoj i prepuštenoj životnim nedaćama,
ponio krajnje maćehinski?
16.10.2010. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...