MAGISTRALE
Anki
a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati
ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti
kad zastaju ptice kad im se ne jati
isto vjetri mogu s njima psinu zbiti
cilj je moga puta samo kamen grubi
i nikoga nigdje da poraz ublaži
bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi
lakše bi mi bilo u dolini laži
ali zašto sam te tako lijepu snio
žuči puna čašo do dna ispijena
ej, čime te nisam sve tad zamijenio
vjerujući da je duša opijena
i med i žuč bje mi! što još reći na to?
ćutim u venama: rastače se zlato
Post je objavljen 05.10.2010. u 02:10 sati.