Dotaknuo si dno gorčine ovoga života, veliki pjesniče, ovim stihom. Ti pjevaš o ljubavi, o nesretnoj ljubav, a cijeli je život takav, nemilosrdan i bešćutan. Zašto? Jer su ljudi takvi! Jao pojedincu koji nema snage u sebi!
14.10.2010. (21:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuj, pjemasloz, ova ti mudrolija u toplo-hladnoj tehnici gotovo je hitac u prazno! Čemu ti ova zadnja rečenica?
"Jao pojedincu koji nema snage u sebi!"?
O kakvoj snazi ti ovdje, zapravo, spekuliraš? Zar nas ne može obeshrabriti neuzvraćena ljubav tek kad se počinjalo i voljeti i živjeti? A soneti su ovi napisani kad je njihovu autoru tek dva put po deset godina bilo! Kasnije su nešto tesani, dorađivani, pa su, stoga, ovdje. Istinu zboreći, riječ je o trećoj verziji ovog mi sonetnog vijenca ...
Htjedoh ti, naime, pripomenuti da je, isključivo zahvaljujući snazi, napisan ovaj spjev, a da njegov tvorac, budući hrabar i jak, nije otputovao u vječna lovišta! Nastavio je živjeti radujući se svojim novim ljubavima i svemu što je nosio nepredvidivi život u svojim bisagama ...
Pa, sudeći po onom nekom znakovlju, ali ponajprije, po onome što si, odmah po dolasku na ovaj, još neuhodani mi blog, sakriven iza neregistrirana nicka "vinograd", počeo s onom, naoko, nespretnošću, e da bi, samo mrvu kasnije, otvorio novi blog šašava imena "pjemasloz" (ala duhovitosti, Bože!), s onim jednim postićem o nekakvoj torbi ...
To ti je. zar ne, rov, trap, prokop, što li? …U svakom slučaju, taj i takav blogić zamišljaš kao utvrdu iz koje ćeš, kad nađeš za shodno, izviriti i na mene tim svojim „puc“ mudrolijama …
Nego, ej, stani časak, kao da me je ovaj ti komentar, po onom ustajalom, teškom vonju vučje pasmine, podsjetio na onog ljigavog Samotnjaka sa stranica teme „Poezija za srce i dušu“ na virovitičkom forumu … Sve, ama baš sve je moguće u ovom svijetu ljudi naprav i nahvao, kako je Marin Držić Vidra, u svoje vrijeme, bio ljudska stvorenja svrstao!
15.10.2010. (01:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodine Sjaju, zaista nema nikakvog razloga vašoj ljutnji. Nisam vam ništa ružna rekao, zadnjom rečenicom samo sam istakao vašu snagu. Mnogi ljudi pjesnici skončali su svoj život u sličnim okolnostima koje spominjete u vašem odgovoru. A vi ste tu, živi u svojoj inspiraciji i uspomenama, pišete divne sonete, žao mi je što nisam prije na njih naišao. Od sada bit ćete onaj u kojega ću se ugledati i od kojega ću učiti. Kako niste shvatili moju zaključnicu o životu kao nemilosrdnom putu kojim idemo? Zadnji odlomak me ne vrijeđa jer ja nisam taj ni takav, već početnik, vaš mi blog mnogo znači i uvijek će biti za mene jedna stanica za odmor u bešćutnom životu grubih ljudi. Da niste tako žestokih osjećaja ne biste ni pisali ovako važne sonete. Ne ljutite se na mene. Lijepo vas pozdravljam.
15.10.2010. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Orisja
pjemasloz je zafrkant :D
15.10.2010. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
"i nikoga nigdje da poraz ublaši"
Dotaknuo si dno gorčine ovoga života, veliki pjesniče, ovim stihom.
Ti pjevaš o ljubavi, o nesretnoj ljubav, a cijeli je život takav, nemilosrdan
i bešćutan.
Zašto?
Jer su ljudi takvi!
Jao pojedincu koji nema snage u sebi!
14.10.2010. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Čuj, pjemasloz, ova ti mudrolija u toplo-hladnoj tehnici
gotovo je hitac u prazno! Čemu ti ova zadnja rečenica?
"Jao pojedincu koji nema snage u sebi!"?
O kakvoj snazi ti ovdje, zapravo, spekuliraš? Zar nas ne
može obeshrabriti neuzvraćena ljubav tek kad se počinjalo
i voljeti i živjeti? A soneti su ovi napisani kad je njihovu autoru
tek dva put po deset godina bilo! Kasnije su nešto tesani,
dorađivani, pa su, stoga, ovdje. Istinu zboreći, riječ je o trećoj
verziji ovog mi sonetnog vijenca ...
Htjedoh ti, naime, pripomenuti da je, isključivo zahvaljujući
snazi, napisan ovaj spjev, a da njegov tvorac, budući hrabar
i jak, nije otputovao u vječna lovišta! Nastavio je živjeti
radujući se svojim novim ljubavima i svemu što je nosio
nepredvidivi život u svojim bisagama ...
Pa, sudeći po onom nekom znakovlju, ali ponajprije, po
onome što si, odmah po dolasku na ovaj, još neuhodani mi
blog, sakriven iza neregistrirana nicka "vinograd", počeo
s onom, naoko, nespretnošću, e da bi, samo mrvu kasnije,
otvorio novi blog šašava imena "pjemasloz" (ala duhovitosti,
Bože!), s onim jednim postićem o nekakvoj torbi ...
To ti je. zar ne, rov, trap, prokop, što li? …U svakom slučaju,
taj i takav blogić zamišljaš kao utvrdu iz koje ćeš, kad nađeš
za shodno, izviriti i na mene tim svojim „puc“ mudrolijama …
Nego, ej, stani časak, kao da me je ovaj ti komentar, po onom
ustajalom, teškom vonju vučje pasmine, podsjetio na onog
ljigavog Samotnjaka sa stranica teme „Poezija za srce i dušu“
na virovitičkom forumu … Sve, ama baš sve je moguće u ovom
svijetu ljudi naprav i nahvao, kako je Marin Držić Vidra, u svoje
vrijeme, bio ljudska stvorenja svrstao!
15.10.2010. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Gospodine Sjaju, zaista nema nikakvog razloga vašoj ljutnji. Nisam vam ništa ružna
rekao, zadnjom rečenicom samo sam istakao vašu snagu. Mnogi ljudi pjesnici skončali
su svoj život u sličnim okolnostima koje spominjete u vašem odgovoru. A vi ste tu, živi u
svojoj inspiraciji i uspomenama, pišete divne sonete, žao mi je što nisam prije na njih naišao.
Od sada bit ćete onaj u kojega ću se ugledati i od kojega ću učiti.
Kako niste shvatili moju zaključnicu o životu kao nemilosrdnom putu kojim idemo?
Zadnji odlomak me ne vrijeđa jer ja nisam taj ni takav, već početnik, vaš mi blog mnogo znači i uvijek će biti za mene jedna stanica za odmor u bešćutnom životu grubih ljudi.
Da niste tako žestokih osjećaja ne biste ni pisali ovako važne sonete.
Ne ljutite se na mene.
Lijepo vas pozdravljam.
15.10.2010. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Orisja
pjemasloz je zafrkant :D
15.10.2010. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...