Pjesniče Igore Šipiću,
ovo su, rekao bih, tvoje sažete konstatacije
nakon smrti velike pjesnikinje:
LUNETA (13. st.)
Vesni Parun
Vrijeme će suditi vijencima,
Buketi će omrznuti,
Zima će smrznuti lovor.
Pod zemljom neće ostati ništa.
Nad korovom, zvonik će mirno
Otkucavati.
A ovo bi mu, uz tvoje sažete konstatacije (velika slova),
došle pak moje (mala slova) opširne opservacije:
SONET ZA VESNU PARUN
VRIJEME ĆE, u hodu, zna se zasigurno,
SUDITI i stvoru, pojavi i cvijetu;
VIJENCIMA će prekrit nebo posve burno,
BUKETI ĆE laske i suza u svijetu
OMRZNUTI i zbog sedam onih tuga* …
ZIMA ĆE, izroniv iz dubina mraka,
SMRZNUTI u dolu i pjev tvojih vuga,
LOVOR će podsjećat na bit tužnih raka.
POD ZEMLJOM, prepunoj posvemašna műka,
NEĆE OSTAT (sve dok bude šumit more)
NIŠTA, osim što će moćna Božja ruka
NAD KOROVOM driješit „Zore i vihore“
ZVONIK ĆE MIRNO dahom šoltanskog puka
OTKUCAVAT sate za nebeske dvore …
______________________________________
* Ciklus pjesama „Sedam tuga niz rijeku Koranu“
u zbirci Vesne Parun „Zore i vihori“ iz 1947. g.
Post je objavljen 29.10.2010. u 18:42 sati.