VII
bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi
imao bih pjesmu što mi zoru znači
tada više ne bi cvokotali zubi
imao bih ljubav što toplinom zrači
imao bih more i cvrčke i tebe
svu dobrotu svijeta u liku mi víle
a ne krik očaja čim zapitam sebe:
zar su nam se zmije oko vrata svile
kao da smo paprat bez cvijeta u tami
kao da smo kukci na ničijoj grani
i kada smo dvoje i kada smo sami
o kada bih znao na kojoj su strani
svi udarci ovi i za trunku blaži
lakše bi mi bilo u dolini laži
|