X
žuči puna čašo do dna ispijena
svaka ti se kaplja u meni razlila
težinom prijeteći kao kiklop-stijena
što na dušu pade i slomi joj krila
lišće mojih ljeta zgazile su horde
zlih lovaca što mi poklaše sve ptice
a pjesme mog žala i valove gorde
umoriše mrske i morbidne tmice
ostala je patnja i nož mi u rani
let tek suncem taknut umah se obruši
ostao je otrov u piću u hrani
a kule mi iz sna odlazak tvoj sruši
(no gdje li je uštap? je 1 se promijenio?)
ej, čime te nisam sve tad zamijenio
|