V
cilj je moga puta samo kamen grubi
zbog čega mi srce i danas krvari
oplakanu ljubav nečastivi ubi
još u strahu drhte i bića i stvari
otkako su kiše istočile sjetu
duboku ko more plodeć ove rime
čađave od splina i bliske zlom cvijetu
(neka me i takve u okrilje prime)
ako li na vrijeme ne uspiješ doći
i rubine rujne donijet na usnama
uštap će od stida u nepovrat poći
a ja ću zaurlat: što će biti s nama?
znaš li išta o tom? reci nešto! slaži!
i nikoga nigdje da poraz ublaži
Post je objavljen 14.10.2010. u 02:32 sati.