Kvragu i prsti kad su na tvojoj ruci
izbojci kandža umjesto papaka!
Kvragu i riječi, namijenjene struci,
kad su zrcala tvoja naopaka,
jer u maglama toponime brišu,
jer bez kompasa putovanja sriču;
jer u plićaku kamenčiće njišu,
jer, gubeći, bestijalno riču –
kao da s tobom i prva i zadnja
niče i gasne zlatna zraka svijeta;
kao da s tobom započinje sadnja
još neviđene (tvoje) vrste cvijeta …
Pozvoni Bogu, nek' te uzme štitit,
al' kad se budeš sjaju zvijezda divit!
(Zadar, 01. 04. – 11. 04. 2011.)
|