U svom ja oku i dandanas nosim
potpuno iste magle i oblake;
promjene teške i one mu lake
iznad vrhova* dok nogama bosim
žalima trčah; il' po drači … Osim
kada bi bure kračune i kvake,
uza sve one poteškoće svake,
predale vragu da mu, nâg, prkosim …
Ali, kako se okrenuti sebi
nemoćnom posve, bez oca i brata –
u doba kad se zbivalo baš svašta?
O tome se, pak, što suvislo ne bi
uzmoglo reći poslije dva rata
kad su sve rekli pjev kista i – mašta!
Zadar, 13. travnja 2011.
______________________________
* Misli se, naravno, na planinu Velebit
Post je objavljen 12.04.2011. u 23:37 sati.