Pratim odozdo kako se slap ruši
i pri tom tutnji grmljavinom stada*;
raspršen oblak podno dúge pada
po cijelom meni, da se baš sve puši!
Pratim, izazvan, bujicu što guši
čim joj se pustim da mnome ovlâda
i da me buka silnog vödopada
pronađe u tren u nemirnoj duši.
Al' kad se, najzad, u pticama desim,
od sunca žarkim, izvrsno se ćútim,
pošto i one med vôda žeđaju;
osmijehom snažan, više se ne kesim,
poduprt zemljom, više se ne ljutim;
u pjevu kista: zvijezde ne rđaju!
(Zadar, 25. ožujka 2011.)
_________________________________________
* „Grmljavina stada“ naslov je romana Zane Greya
|