Ireni i Ivi Fadiću
Prvi sonet
Kad ste mi, čudu se čudeć, oboje,
s urnebesnih cvjetnih proplanaka
poslali ushit božanstvena znaka,
još čekah ptice, koje se ne boje
mogućih zamki što ih hridi kroje …
Pa, dok titraju male zmije zraka,
evo sam spreman hitrinom koraka
krenuti gdje bih trebao na svoje
stići, makar se i lađa nagnula …
Jer, ako se noć s pticama probudi
i ako oblak preraste u plavet,
vîla bi jedna ljupko namignula
radošću jutra ispunjenih grudi,
a pjev bi kista postidio avet!
(Zadar, 6. ožujka 2011.)
_____________________________________________
* Prošlo je tome već nekoliko mjeseci otkad su mi
supružnici Irena i Ivo Fadić (a kojima se, uvijek iznova,
samo divim i radujem) bili poslali sedam prelijepih slika
značajnog akademskog slikara Ivana Golca, rođenog u
Gospiću 1971. godine. Tako da sam napisao sedam
soneta, koliko je i poslanih mi slika, inspiriranih njegovom
sjajnom umjetnošću, s naslovom "Pjev kista", a koja se,
pak, sintagma namjerno pojavljuje u zadnjem stihu svakog
mi soneta ...
Post je objavljen 04.04.2011. u 14:34 sati.