Netko u šali, dokon, jednom reče:
Ispod najmanjeg bilo kog lista
jedni se lîžu, drugi pak čereče
u mraku trećeg, a koji ne blista
kraj mrtva sunca u zjenama više!
A do tebe se dospjeti ne može
ni kada suza oponaša kiše,
od kojih mokri bivaju do kože
živi i mrtvi (u kom je tko stanju)?
Izgubiv temelj i carstva i krune,
odbjeglo lišće, dalo što je panju
čitava sebe, znam, negdje sad trune …
Trave se grle kraj sve te pomutnje …
Pazi, tko šapće?! Ma, to su tek slútnje!
Post je objavljen 18.04.2011. u 02:03 sati.