Ovo je, magu, vraški lijepa slika!
Iz čudna sna je, i kao da ima
trabante svoje, a među kojima,
na prvi pogled, mistika joj lika,
na cvjetnom tronu drevna majolika,
zadivljujući, sva pripada tlima,
nakon što ju je preplavila plima
crveno-tamnog tvojeg krajolika …
Ovo se, zar ne, meduze šepure?
Samo je varka da kracima prijete;
latice nisu kamuflaža … Stoga
se, zaskočeni, vuci i ne žure
hitnuti strahom, dokle god grije te
žarki pjev kista što veliča Boga!
(Zadar, 22. ožujka 2011.)
|