Plamen me bója podsjeća na pijetla;
svečanost on je vokala* u slozi -
čim dragu spazi u krotkoj ulozi,
i kad je dio svemirskoga svjetla.
U mojoj misli iskonskog podrijetla:
premoćan, blista u kraljevskoj pozi;
čak su mu krunu i sluge i bozi
štovali više negoli kljun djetla!
Bože, pijetao ljubi svake zore!
Ja mogu viknut: Prestanite kiše!
A kiše pljušte, prijeteći poplavom …
Već davno kušah dozvati bar more;
more k'o more – kad jače, kad tiše,
dotle pjev kista pijetla kiti slavom!
(Zadar, 11. ožujka 2011.)
___________________________________________
* Riječ je o sonetu „Samoglasnici“ Arthura Rimbauda.
Post je objavljen 07.04.2011. u 01:39 sati.