S obzirom da se pjesme, no posebno soneti, ne pišu kao kad se bere voće na voćkama – pružiš ruku i evo ti šljiva, jabuka, kruška ili, kažem, bilo koji frut, kako bi se to na školju mog rođenja reklo. Hod do pjesama je hod po mukama, često i uza svu našu volju, i uza sva naša htijenja. Hoće se, ipak, ono nešto više, pa zvali mi to nadahnućem ili pak inspiracijom – badava nam je ako pjesmi nismo na tragu; ako joj nismo na žulj nagazili da vrisne i da se – odazove.
Naime, već sam bio postavio ovaj sonet. Međutim, kako je naišao, u kontinuitetu i četvrti po redu mi sonet “Dotle mu srcem” u zamišljenu ciklusu, posvećenog jednoj čestitoj dami i sjajnoj poetesi, a uz dogovor mog izuzetnog prijatelja i poete Ivana Vidovića, sonet sam ovaj bio spremio sa strane, kao i sam njegov, Ivanov, izvanredno umni i krajnje emotivni komentar, pa evo sada i soneta i komentara:
Pjesniku Mili Klariću za 80. rođendan
zamišljam život stabla kojega vjetri tuku
čim šune im u glavu kakvu napravit psinu
primjerice skršiti granu krhku mu ruku
a čijom će pak glavnjom u čas raspršit tminu
zamišljam život-žrvanj koji sve redom mrvi
osim Onoga iznad koji vječito čuči
u svemu što jesmo i kad nas dokrajče crvi
blažen je onaj tko Mu smisao skroz dokuči
ali sve dok smo ovdje sa svojim trošnim snima
i s onim što san nije nego je ljuta zbilja
kad pjesma trnjem cvjeta i kada nam na dnima
bisernicu usnulu punu žarkog obilja
valja iznova budit usprkos Zlu i Zlima
dok će svekoliki Bol bit barjak i tvog cilja
(Zadar, 27. listopada 2012.)
A komentar ovaj o ovom sonetu itekako je zaslužio biti objavljen na ovom mjestu - kao dio posta!
Iako ga stalno "vjetri tuku", iako "krše granu mu ruku ..., ŽIVOTA "glavnja" raspršuje tminu. Život je vječna oporba zlu, "žrvanj koji sve redom mrvi" i nema nam druge nego se opirati crvima. "Blažen je tko mu smisao skroz dokuči."
Kad prijatelj prijatelju kaže da "bisernicu usnulu valja iznova budit usprkos zlu i zlima", osjećamo, čitamo, čujemo i uzvikujemo na usta mučenoga Bogočovjeka kako će "svekolika bol bit barjak i tvog cilja."
Biblijska, kršćanska nit od prvog do zadnjeg stiha provlači se sonetom, jasno i neskriveno stvarajući klupko grumena boli i tuge ovozemaljskog, ali i iskrenog ohrabrivanja.
"Pjesma trnjem cvjeta", "bol je barjak cilja...ali pjevati treba do susreta s Njim-u sebi (u nama) i na izlazu iz tunela.
Misli u sonetu kazivane su vrlo nemirnim ritmom unutarnjeg sonetnog koračanja. Dugi stih (četrnaesterac) obojen je svečanošću, slavljrnjem boli i trnja, s jedne strane, i uspravnog života, uz to.
Ovaj sonet jedinstven je dar za rođendan prijatelju koji je cijeloga života (i još jest) bio na usluzi Čovjeku, ublažujući mu boli, kidajući mu trnje i budeći bisernicu.
Pridružujem se čestitkama.
O "Božanstvenosti kista" kad uzmognem. Sretan ti rođendan!