Krv se opet sprema oploditi riječi
mada plimom prijete zatrudnjela mora
al pred ciljem uvijek hrid mi se ispriječi
pa je lomim evo dugo do umora
izvan svoje biti tek sluteć putanju
što je srce crta u prostoru bola.
riječi, budi jedro u ovom plutanju
i ne daj svog sjaja u sjenu jarbola
utopi se moćna u virove snage
i nabrekni plodna i kloni se staza
jer tako se ide među zvijezde nage
gdje nestaju međe slučajnih oaza
i gdje svjetlo pjesme nadvisuje vrijeme
tamo riječi moja baci svoje sjeme!
Post je objavljen 07.08.2010. u 00:35 sati.