psi u meni noćas dobroćudno laju
osupnuti bljeskom mjeseca u vodi
što pučinom neba polagano brodi
dok oblaci budni nečujno veslaju
a kad se umore samo tiho reže
i ne bruse zube (to kurjaci čine)
prožima ih do dna blagost mjesečine
loveć ih ko ribe u srebrne mreže
pritaje se na čas u krupnim zjenama
skamenjeni čudom ubrzo se tope
ne otkrivši ipak mjesečeve stope
a onda se spletu u hladnim sjenama
i ponovo lajuć svi u vodu skaču
al gle! nigdje traga čarobnome tkaču
Post je objavljen 15.08.2010. u 01:08 sati.