zatočen u sjeni skamenjena stabla
dugo tražim izlaz jer izići treba
al je na raskrižju izblijedjela tabla
te me sa svih strana polip straha vreba
no zašto se plašim kad uspravno kročim
i zašto me muče obale bez luke
ako mi krv jedro? i kako da sročim
korijenje oluja i tihe jauke
čekajući tako da se vrati jeka
pred škiljavom strepim sablašću praznine
na pučini bola tko će naći lijeka
ubiše me davno svirepe tišine
i evo me sada pokraj mrtvih trava
gdje umjesto pjesme samo niče strava.
|