nisu govorili glasom ptica
urlali su da bi nadglasali vjetar
i da bi se osvetili za muk zemlje
koja ih je napustila kada su krenuli
u pohode izraslom drveću
u dnu jalovih prostora
a htjeli su piti sunce
na vršcima zaleđenih jela
i zato su im riječi kosti crknutih riba
i zato su im uzdasi nalik na zadah trulezi
jer nisu ni slutiti mogli
da se pustoš bliži
krajoliku njihovih grobišta
pa su tako ostali u svom nemogućju
da budu vješti moreplovci
i da sretno doplove
u spasonosnu luku
ucrtanu na karti srca
Post je objavljen 30.08.2010. u 01:58 sati.