negdje cvrčak struže po napukloj struni
titranje nam šljunka ne zatvara oči
raduju se vali svojoj bijeloj kruni
a sunce se eno sa sjenama roči
negdje grana dršće negdje ptica kruži
tražeć jato plaho na krovu il žici
kupač s morem hladnim sve manje se druži
a nad sikom tužni galebovi krici
nagovještaj šalju da je konac ljeta
i za nas i ptice za stabla i travu
pa otuda sva ta sad u nama sjeta
što zaprijeti zebnjom izgubljenu mravu
i što lišću stade gasit svjetlost zjene
tä suše se smokve i crne se sjene
|