najprije je slutnja što se u dnu duše
mog umornog tijela kao mora javlja
a sklopim li vjeđe da me manje guše
nevidljive šape pune divljeg slavlja
iz mračna mu oka fosfor žudnje gori
i narasta u snop užarenih strijela
koje u san hitne da zvijezdu umori
na azurnom nebu dobrog Arijela
dugi vrat i njušku s poda u tren digne
no uzalud strah moj vjeđe jače stisne
u bezumnu bijegu svejedno me stigne
i oštre mi kandže u dušu zatisne
a kad se oglasi glas jutarnjih zvona
on je opet slutnja dah kameleona
________________________________
inkub - mňra, teška misao, briga, zloduh
Post je objavljen 21.08.2010. u 00:24 sati.