Vicku Zaninoviću
posustasmo evo skamenjeni ledni
na zgarištu zdravlja na pepelu nade
jer načeti bolom a života žedni
pitali smo srce je li ono znade
kako ćemo opet snatriti o sreći
i kako se orlu približit u letu
kada zvijezde gasnu kad umiru riječi
i kada se sunce skriva suncokretu
no ipak smo ovdje u svjetlu i tami
vezani za kamen s puno čvrstih niti
i nikada pusti i nikada sami
s morem ćemo trajat u vječnoj mu biti
gdje nas neće budit oluje ni krici
il' ćemo bit nalik neumrloj ptici
Post je objavljen 28.08.2010. u 04:33 sati.