Ovaj je sonet nastao kada se poznati književmk i moreplovac Joža Horvat one davne (1965.) godine iz Malog Iža svojom "Besom" otisnuo na široka i daleka mora s namjerom da oplovi svijet. Tada je u nekim našim novinama bio objavljen brzojav podrške Ive Andrića. Veliki mu pisac tom prilikom, zacijelo više oduševljen nego zabrinut, naprosto kliče: "Sretno, Joža, i pozdravi mi Orion!" Jer se ovo sjajno, ustvari "najljepše zviježđe na sjevernom nebu", može vidjeti samo ako "zakoračiš" u ocean (dok se iz naših širina vidi jedino zimi).
Joži Horvatu
Evo me o more raspni me na valu
nek uz tvoju snagu i moja naraste
jedino ću tako do Jone na žalu
da me bűdi sunce i raduju laste
podno pustog neba u prisustvu groba
evo me vladaru svih mojih sto čula
o smiluj se Bože na sputana roba
da ne trune više u urni rasula
primi me u carstvo svojih obećanja
i vjetrove dobre nastani u meni
neka budno paze da duša ne sanja
(jer snovi su vječni grobari u zjeni)
nek pokrenu tvoja uraganska zvona
i neka me hitnu u sjaj Oriona
Post je objavljen 07.08.2010. u 23:51 sati.