dok u svjetlost gledaš iza leđa te mrak
posvemašan vječan poput hijene vreba
prijetećim mukom sav ispunjen je zrak
pa zbog čega čekaš kad izaći treba
al još uvijek tu si kao da te zbuni
mrak-uhoda što će svih nas kadtad naći
jer jednako sudi i pažu i kruni
uzalud se stoga mi želimo snaći
kako sunce stalno nositi na licu
samo mali okret i s mrakom smo jedno
kad će nam iz zjena iščupati pticu
s toliko lakoće i nimalo čedno
hej izađi više iz mrkline ove
vani život sunce možda tebe zove
Post je objavljen 25.08.2010. u 02:47 sati.