i narast će vode iz utrobe tmice
što oduvijek vreba da nam zjene smrska
dići će se uvis sve do grla ptice
beskrajna i gladna ta strvojed mrska
zadavit će travke i poklati mrave
ugušit će cvrkut u snovima grana
a crni će polip krakovima strave
naseliti prostor neizmjernih rana
eno ruke vape, zvone katedrale
al jeka im neće nadvisiti vode
eno nebo čeka, čeka sunce ždrale
al umjesto riba lešine se plode
jer vode su kobne kada s uma siđu
tad i meni sasvim, sasvim blizu priđu
Post je objavljen 12.08.2010. u 20:18 sati.