Sa zaklanom pticom u sleđenoj zjeni
pred velikim morem na koljena podam
a pučina divlja svemoćno se pjeni
no gdje mi je snaga da se pjesmi nadam
krikom sebe zovem i tonem sve dublje
bližeći se cilju krvoločna tigra
ne dopiru dovde spasonosne trublje
dok se vječno more mojom sjenom igra
duboko u pijesku. prsti mi se grče
mrtvi galeb više ne sanja visinu
jer valovi zvijeri u susret mi trče
i vuku me žalom kao naplavinu
pa zašto sad čekam da se čudo zbije
kad pučina riče i pasji se smije?
Post je objavljen 08.08.2010. u 23:40 sati.