sam je na obali gdje odavno čeka
da mu krv užeže i srce uzbiba
na udici nade primamljiva meka
i da ga ushiti lijepa srebrn-riba
sav nad morem nagnut s glavom u dubini
samo jedno misli samo jedno snatri
strašću fanatika kako će lubini
ponovno se peći na njegovoj vatri
pa neka se goste Bog i crni đavo
a on će bit sretan kao nikad prije
al po svemu sudeć proći će rđavo
i još jedna vječnost što u sebi krije
zamke lošeg dana kad je sav ljut na se
eno ga bez glave i bez riba zna se
Post je objavljen 23.08.2010. u 02:18 sati.