Sjaj Oriona
17.08.2010., utorak
SONET O SLUTNJI
|
znam za svjetlo rubin krvi u kostima ove noći znam za pticu cvijet sprženi u groznici u plamenu i za srnu mrtvu nadu što mi ispi do dna oči pa se mučim pa se davim tražeć zlato u kamenu al se vraćan osakaćen za godine u pepelu i za divna uskrsnuća na rukama topla sunca ne dotakoh ja sazviježđe te sam i sad na raspelu i teške me rane peku i umorna duša bunca izmoždeno visi stablo u nedogled sežu muke a oblaci nakotiše čudo jedno crnih suza o hoće li crvi ikad rastočene vratit ruke i hoće li ključar ikad naći ključe ovih uza čujem more vatru duha u daljini kako tutnji od iskona ja se jao ostvarujem u zloj slutnji. (Sonet je ovaj napisan još u ona davna olovna vremena) |
