uštap je evo i u snu mom, klizi
snježnim stazama nebeskim a zorom
dršće od mraza, zato sam u brizi
dok ga rukama hvatam, prožet mňrom
i dok mu trčim da ga dahom taknem
na nizbrdici punoj zamki, pasti
može se lako i da se ne maknem
odakle želim s mjesečinom cvasti
Bože, pošalji anđele sve one
koji, čekajuć upute ti svete,
dokoni stoje, svemirom nek zvone
da se od lijepih zvijezda vijenac splete
ukrug uštapa kad u moj san svrati
i da se ona bar u sonet vrati
Post je objavljen 26.08.2010. u 00:58 sati.